Monarhije često bivaju prikazivane kao dobre za narod i pozitivan oblik vladavine. Međutim, to se kroz historiju pokazalo neistinitim čak i na Balkanu. Danas vam otkrivamo mračne detalje porodice Karađorđevića.
Princ Đorđe Karađorđević, najstariji sin kralja Petra Prvog i Zorke, kćerke crnogorskog kralja Nikole Prvog, bio je središte brojnih opisa i tumačenja tokom svog života, a i sada je njegov put ka prijestolju obavijen kontroverze i nimalo laskave priče za koje se kaže da su oblikovale njegovu sudbinu.
Princ Đorđe Karađorđević, član zagonetne dinastije Karađorđević, ostao je obavijen velom tajne, s ograničenim informacijama o njemu, što je dovelo do čestih rasprava i tračeva oko njegove ličnosti. Kao odgovor na sve veći pritisak političkih i dvorskih frakcija, uz utjecaj domaćih i austrijskih medija, donio je odluku da se 1909. odrekne položaja vladajućeg monarha.
- Njegov brat Aleksandar, koji će kasnije postati kralj Jugoslavije, preuzeo prijestolje umjesto njega. Pristaše kralja Aleksandra smatrale su da je bratova abdikacija rezultat njegovog često agresivnog ponašanja i, najblaže rečeno, njegovog “temperamenta”, kao i njegove upletenosti u istospolnu vezu.
Ti su čimbenici u konačnici doveli do njegovog zatvaranja u mentalnu ustanovu 1925. godine. Oni koji su se protivili vladavini prvog jugoslavenskog kralja smatrali su da je kralj Đorđe, poznat i kao Đorđe, nepravedno žrtvovan manipulacijama i autokratskom vladavinom svog brata, koji je preuzeo prijestolje nakon Đorđeve abdikacije nakon što je bio optužen za smrt svog sluge.
- Djed je posjedovao neukroćen i nekontroliran temperament. Nerijetko je s profesorom matematike i bliskim suputnikom Mikom Alasom, za kojeg se šuškalo da mu je i romantični partner, odlazio u ribolov. Đorđev vatreni temperament često ga dovodi u nezgodne situacije.
Bio je u oštrim sukobima s Nikolom Pašićem, Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i časnikom Petrom Živkovićem. Nasuprot tome, Petrov mlađi sin Aleksandar posjedovao je mnogo diplomatskiju prirodu i koristio se strateškim taktikama, čime je stekao naklonost Pašića. Princ Đorđe je stekao obrazovanje u vojnoj školi u carskoj Rusiji, točnije u Kadetskom korpusu cara Aleksandra II. Među kolegama pitomcima često je tajio svoje plemićko podrijetlo, pa i to da mu je djed bio crnogorski knjaz Nikola.
Zanimljivo je da su obje Đorđeve tete bile udate za ruske plemiće, što je dodatno učvrstilo veze njegove obitelji s Rusijom. Pojava Svibanjskog ustanka 1903. godine, koji je rezultirao tragičnom smrću kralja Aleksandra Obrenovića i kraljice Drage u Srbiji, uzrokovala je prekid njegovog školovanja.
Tada je određeno da će ulogu novog kralja preuzeti knez Petar Karađorđević, koji je boravio u Ženevi. Kao najstariji kraljev sin, Đorđe je od 1903. nosio titulu prijestolonasljednika. Dogodio se ključni trenutak u Đorđevom životu koji je zauvijek promijenio njegov put – tragično ubojstvo njegovog odanog sluge Stevana Kolakovića. Obuzet bijesom, budući prijestolonasljednik na njega se žestoko nasrnuo, zadobivši mu teške ozljede glave i trbuha. Prema procjeni liječnika, svaki udarac zadat je snažnim udarcima nogama.
- Tragično, Stevan je podlegao ranama samo nekoliko dana nakon incidenta. Zločin koji je počinio režim isprva je zatajio tisak, označivši ga kao “misteriozno ubojstvo”. Međutim, srbijanski socijaldemokrati krenuli su u akciju bespoštednom kampanjom preko Radničkih novina tražeći pravdu za zločin.
Ovaj incident izazvao je značajnu polemiku u Srbiji, ali iu austrougarskom tisku. Kao rezultat intenzivne istrage oko tog događaja, Đorđe je 27. ožujka 1909. donio odluku da abdicira. Njegovo mjesto novog prijestolonasljednika preuzeo je njegov mlađi brat Aleksandar, koji se u to vrijeme vraćao iz Petrograda. Kao rezultat abdikacije, Đorđe nosi titulu princa, a ne prijestolonasljednika, a zbog svoje loze kao kraljev sin, naziva se princ Đorđe.
U sukobima balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata knez Đorđe je aktivno učestvovao. Tijekom rujanske bitke 1914. na Mačkovom kamenu kod Krupnja teško je ranjen. Nakon smrti kralja Petra 1921. godine, njegov mlađi sin, kralj Aleksandar, preuzeo je kontrolu nad prijestoljem. Netrpeljivost između Đorđa i Aleksandra s vremenom je eskalirala.
Godine 1925. princ Đorđe je uhićen i podvrgnut dugotrajnoj robiji, tijekom koje su izrađivani krivotvoreni medicinski kartoni kako bi se, između ostalog, potvrdila njegova psihička nestabilnost. Unatoč činjenici da knez Pavle i kraljica Marija nisu imali namjeru da ga oslobode, izdržao je zatočeništvo tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Na kraju su ga Nijemci, potpuno svjesni goleme nepravde koja mu je nametnuta, odlučili pustiti.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nedavno uspostavljeni komunistički sistem zauzeo je čvrst stav protiv dinastije Karađorđević, označavajući ih kao protivnike države. Posljedično, njihovo državljanstvo je oduzeto, njihova imovina zaplijenjena, a oni su bili prisiljeni na egzil.
Jedina je iznimka bio princ Đorđe, koji je odlučio ostati u Beogradu i uživati u mirnom životu bez previranja kao umirovljenik. Čini se da je komunistički režim pokazao veću empatiju prema njemu u usporedbi s njegovim bratom ili sestrom. Kako je odrastao, stupio je u brak s Radmilom Radonjić, ali nisu imali djece. 17. listopada 1972. godine preminuo je u Beogradu u zapaženoj starosti. Njegovo posljednje počivalište je crkva Svetog Đorđa na Oplencu kod Topole, koju je dao sagraditi njegov otac.
Uz njega je na počinak sahranjena i njegova supruga Radmila. U srdačnoj tužbi, kralj Petar Prvi je izrazio svoju frustraciju višoj sili, žaleći se što njegovog sina Đorđa drži podalje Mika Alas. Razlozi koji stoje iza odluke ovog renomiranog srpskog matematičara da prigrli nekonvencionalan život uz marginalizirane pojedince Savamale sada su očigledni. Vjerojatno je taj romantični splet odigrao ulogu u abdikaciji Đorđa Karađorđevića s prijestolja.
- Nadalje, čin smrtonosnog udaranja njegovog sluge u napadu bijesa, ciljajući na donje ekstremitete, podsjeća na bijes ljubavnika. Istaknuti lik na našoj najbrojnijoj novčanici je nitko drugi nego Slobodan Jovanović, bliski suradnik Mike Alasa.
Zanimljivo je da nema povijesnih podataka da je Jovanović imao ljubavne veze sa ženama. Valja napomenuti da kralj Aleksandar Karađorđević, unatoč glasinama koje su govorile suprotno, nije bio homoseksualac. Tadašnji režim zauzeo je snažan stav protiv onih koji su takve neistine propagirali, što ukazuje na određenu razinu preosjetljivosti oko kralja Đorđa.
Ovom se temom u svojim radovima bavio i povjesničar Predrag Marković. Na temelju iznesenih informacija, njegovo istraživanje pokazuje da su istaknute osobe srpske povijesti koje su se identificirale kao homoseksualci najstariji sin kralja Petra, princ Đorđe Karađorđević, te general Petar Živković, koji je bio premijer tijekom Šestosiječanjske diktature. Osim toga, vjeruje se da je ovoj kategoriji pripadao i matematičar Mihailo Petrović Alas, kao i jedan od najcjenjenijih predratnih intelektualaca u Srbiji Slobodan Jovanović.
- Osjetljivost oko ove teme prilično je značajna zbog prikrivanja velike količine informacija. Naše razumijevanje romantičnih veza naših prabaka ozbiljno je ograničeno, budući da nisu bile u stanju pisati, a kamoli otvoreno razgovarati o takvim stvarima.
Ipak, povijesni zapisi pokazuju da su tijekom prosvjeda protiv Šestosiječanjske diktature pojedinci izražavali nezadovoljstvo Perom Pederom, a bilo je i optužbi da je general Živković maltretirao svoje gardiste, o čemu je u razgovoru za “Vesti” ispričao povjesničar Predrag Marković.
