Danas se dotičemo nekoliko običaja kojih u našoj kulturi ima bezbroj i razlikuju se od mjesta do mjesta. Nisu svi običaji vezani uz sretne prilike; vezane su za različite prilike, neke za sretne, a neke za tužne događaje. Kako su mnoge tradicije izgubile svoju važnost u društvu u kakvom se danas nalazimo, postoje neki običaji koji su se uspjeli zadržati kroz generacije, posebice oni vezani uz velike životne događaje.
- Rođenja, krštenja i sprovodi dobivaju posebno značenje. Čak i nakon što naši voljeni preminu, još uvijek ih čuvamo u sjećanju. Možemo im se odati počast i sjećati se kroz posjete grobljima. Pogrebne običaje treba jako cijeniti zbog njihove kulturne vrijednosti. Dostupnost groblja omogućuje posjetitelju da iskaže poštovanje i posjeti ga kad god osjeti potrebu — čak i ako se ne održavaju formalni vjerski obredi za mrtve.
Postoje i neka nereligijska posebna tradicionalna vjerovanja koja određuju kada je najbolje obaviti takav posjet groblju. Česta je zabluda da se grobovi ne posjećuju za Božić ili Uskrs jer to nije točno. Drugi blagdan Uskrsa označava dan odavanja počasti mrtvima, a od davnina je bio običaj da se na taj dan odaje počast mrtvima na grobljima. Također, za vrijeme drugih vjerskih praznika, poput Božića, tradicija je obilazak groblja.
- Za sprovode su vezani razni običaji i vjerovanja; neki običaji zabranjuju odlazak na groblje nakon zalaska sunca. Uvriježeno vjerovanje da su groblja prebivalište duhova izražava strah od noćnog odlaska na groblje. Prema narodnoj tradiciji, na groblje se ne smije ići kad padne mrak jer to može dovesti do nepovoljnih situacija i vjeruje se da remeti mir pokojnika.
Bolje je slijediti takva uvjerenja kako bismo bili na sigurnijoj strani i kako ne bismo dopustili da nas ometaju ili povrijede. Za mnoge je ljude odlazak na groblje vrlo sentimentalan jer mogu odati počast svojim bližnjima i imati vremena za razmišljanje. Redovno štovanje groblja izrazito je simbolično za obitelji jer njeguje iznimno dubok odnos s korijenima i identitetom.
- Odgovornost za sjećanje na mrtve obično se shvaća kao zadatak koji se prenosi s jedne generacije na drugu, jačajući vezu među njima. Iako obično proizlaze iz vjerskih i kulturnih tradicija, običaji i rituali vezani uz posjete groblju mogu biti utješni i uspostaviti kontinuitet s preminulima. Slijeđenje ovih praksi pomaže u stvaranju duhovne veze s prošlim danima povijesti i usađuje vrijednosti obožavanja u generacije koje tek dolaze. Štovanje i sjećanje na naše pretke kritična je doktrina kršćanstva.
Molitveni razgovori s njima i čuvanje uspomena na trenutke zajedničke radosti vrlo su učinkoviti načini ispunjavanja te obveze. Druga praksa je posjećivanje vječnog počivališta — bilo na groblju ili bilo gdje drugdje — koje se može usvojiti u bilo kojem trenutku bez ičega posebnog poput oltara u crkvama.
- Najveći vjerski blagdani, poput Božića i Uskrsa, najupitniji su kada je u pitanju pronalaženje prikladnog vremena za posjet groblju. Velik broj ljudi pogrešno vjeruje da se na ove svete dane ne može odavati počast mrtvima. Međutim, ovo uvjerenje je pogrešno. Proslava pobjede Isusa Krista nad smrću i oporuke vječnog života čovječanstvu traje više od jednog dana.
Naime, drugi dan nakon nedjelje uskrsnuća određen je za spomen mrtvih. Pokladni ponedjeljak rezerviran je za, kako se vjeruje, univerzalni dan “pometanja” grobova najmilijih po običaju, što uključuje i kićenje svježom zelenom travom. U nekim dijelovima Srbije ovaj dan se obilježava parastosom kada se na grobove stavljaju obojena jaja i upaljene svijeće u znak sjećanja.
- Za vrijeme božićnih blagdana postoji jedinstveni običaj vezan uz pokojnike. Naime, na prvi dan Božića dijeli se objed za dušu preminulih koji se potom odvozi na groblje. U stara vremena vjerovalo se da je večera na Badnjak namijenjena mrtvima; dakle, veza s njima. Postoji li neko određeno vrijeme kada treba izbjegavati odlazak na groblje?
Mistična vjerovanja snažno su povezana s odavanjem počasti mrtvima, a jedno od njih savjetuje da se na groblje ne ide nakon sumraka jer se smatra nesigurnim. Ovaj oprez dolazi iz ideje da su groblja domovi mrtvih duša, te tako noću postaju gradovi duhova.
