U razdoblju od šest mjeseci dopisivao sam se s jednom djevojkom, provodio kasne noći razgovarajući, pa čak i družeći se, no naši su susreti ostali nedostižni zbog njezinih dosljednih isprika; međutim, jednog kobnog dana, neočekivano sam s njom ukrstio puteve u gradu.
Dok joj prilazim u zagrljaj, ona se brzo odmakne, pogledavši me zbunjeno kao da sam potpuno luda. Priđem joj i kažem: Hana, ja sam. Pogled joj podsjeća na pogled zabezeknutog teleta dok odgovara: “Tko je Hana? Jesi li luda? Ja sam Ivona! Usred smijeha njezinih suputnika šale se da si pogriješio, dragi moj dječače.
Brzo uzimam svoj telefon i pokazujem profil s kojim sam se bavio. Pepeljasta nijansa obuzima djevojčino lice dok ona uzvikuje: “Te slike pripadaju meni, ali ne predstavljaju tko sam ja.” Nakon toga nastavlja otkrivati svoj autentični profil.
Po dolasku kući, nastavio sam sastavljati mnoštvo poruka usmjerenih prema jedinki soma, nakon čega sam poduzeo potrebne radnje blokiranja lažnog profila. Trenutno me obuzima neodoljiv osjećaj grižnje savjesti.
BONUS TEKST
Nakon tri neuspješne vantjelesne oplodnje tijekom šest godina, Isidora Nikolić (42) iz Čačka dobila je srceparajuće otkriće – njezina jedina mogućnost da doživi majčinstvo počiva na činu primanja doniranih jajnih stanica. Od rujna 2002. sam u sretnom braku. Međutim, prije šest godina moj suprug i ja krenuli smo na put in vitro oplodnje kako bismo proširili svoju obitelj.
Naš prvi pokušaj bio je na klinici u Valjevu, ali nažalost proces je bio ispunjen dugotrajnim i mukotrpnim analizama. Nažalost, moje tijelo nije dobro reagiralo na terapiju, zbog čega je liječnik donio tešku odluku o prekidu postupka. Nakon tog neuspjeha, strpljivo sam čekala svoj ciklus idućih godinu i pol, jer je to bio preduvjet za novi krug vantjelesne oplodnje. Isidora dijeli svoje iskustvo.
Svakim novim pokušajem ponovno se pali tračak nade. Isidorine nade nisu se ispunile ni u drugom pokušaju VTO u Sveučilišnom kliničkom centru u Kragujevcu. Zbog početne nepravilne terapije, moj menstrualni ciklus se nije stabilizirao i postupak je morao biti prekinut. Naknadnim ultrazvučnim pregledom utvrđeno je da nemam jajnih stanica sposobnih za život i da ću morati pričekati sljedeći ciklus. Zbog toga je cijela godina prošla bez ikakvog pomaka.
To se dogodilo u svibnju 2020., a nažalost u lipnju mi je istekao ugovor s klinikom, čime sam izgubio pravo na sljedeće besplatno ispitivanje u UKC Kragujevac. Nakon toga, Isidora i njen suprug potražili su privatnu kliniku u Beogradu, gdje su o svom trošku obavili inseminaciju. No, i taj se pothvat pokazao neuspješnim. Tijekom mog posjeta klinici, obavijestili su me da je jedina moguća opcija začeća djeteta donacija jajne stanice. S očajničkim preklinjanjem preklinjao sam Boga da odgovori na moje molitve.
Isidora se suočila s financijskim ograničenjima zbog kojih nije mogla ništa poduzeti do 2023. No, na svoje iznenađenje, kasnije je otkrila da ima pravo donirati jajnu stanicu preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Nakon četiri mjeseca čekanja, konačno smo primljeni u renomiranu kliniku u Beogradu da započnemo proces vantjelesne oplodnje. Faza odabira donora bila je brza i ubrzo sam krenula s terapijom. Ovaj tretman je trajao dva mjeseca, tijekom kojih je rutinski pregled otkrio prisutnost dva polipa u maternici.
Kako bih nastavio s IVF-om, liječnik mi je savjetovao njihovo uklanjanje. Uspješno sam prošla postupak i nakon što sam se potpuno oporavila, započeo je postupak IVF-a. Od šest doniranih jajnih stanica, samo su dvije bile uspješno oplođene, ostavivši me shrvanu, suznih očiju i preplavljenu osjećajem bespomoćnosti. Unutar područja mojih težnji, mašte i težnji, otkrila sam da je moja jedina svrha u životu postojanje mog djeteta.
Čak i usred svojih osobnih borbi, nijednom nije razmišljala o tome da će neka druga žena nositi dijete. U meni je postojalo neporecivo uvjerenje, koje je odjekivalo i u mom srcu i duši, da dijete pripada meni. Bilo je to nevjerojatno teško prihvatiti stvarnost, znajući da sam primila jedine dvije dostupne jajne stanice i da nisam imala alternativnih opcija ili dodatnog donorskog materijala.
Preklinjala sam Boga, očajnički tražeći odgovor na svoje molitve. Držao sam se nade, pronalazeći utjehu u iščekivanju beta mjerenja. Zaustavljena daha pregledavala sam rezultate, napeto iščekujući potvrdu ili opovrgavanje moje trudnoće. Unutar svojih težnji, sanjarenja i težnji, pronašla sam svoju jedinu svrhu u životu – svoje dragocjeno dijete.
Srbija je u siječnju 2023. godine primila prvu pošiljku doniranih jajnih stanica iz inozemstva, a elektronska registracija parova koji žele vantjelesnu oplodnju uvoznim reproduktivnim materijalom započela je 10. prosinca 2022. putem portala eUprava. Kako su dani prolazili, rezultati beta analize doživjeli su značajan pomak, prelazeći iz pada u uzlazni trend.
Nakon završnog ispita, dok sam se vraćao s ispita, doživio sam prometni sudar. Kaos na hitnoj pomoći, naknadni pregledi, tjeskoba neznanja hoće li ovaj incident utjecati na moguću trudnoću – bio je to emocionalni tobogan. Fizički sam bila neozlijeđena, ali neizvjesnost u vezi s mojim statusom trudnoće ostavila me u neizvjesnosti. Karenca je bila, u najmanju ruku, zahtjevna…
