Verica Rakočević ističe se kao jedna od najuglednijih modnih kreatorki iz Srbije. Ako postoji ikakva sumnja u to, pogled na njezine zadivljujuće kreacije otkrit će zašto s pravom vlada cijelom regijom. Trenutačno je u vezi sa 17 godina mlađim partnerom zbog čega je bila u središtu pažnje domaćih medija. Modna dizajnerica Verica Rakočević, koja prkosi očekivanjima svojih 78 godina, zrači vječnom energijom koja promatrače vraća u pedesete godine prošlog stoljeća.
- Njezin besprijekoran izgled i bezgranična vitalnost nepogrešivi su. No, njezin nedavni stajling za javnost doista je plijenio pozornost. Verica je potaknula veliku raspravu kada je podijelila fotografiju na kojoj nosi raskopčan sako, košulju ili grudnjak. Ova odvažna slika bila je uparena s dubokom porukom: “Prigrlite svoje autentične emocije, čak i ako se nađete sami u njima” – upečatljiv citat koji se pripisuje Henriju Michauxu.
Jedan obožavatelj, očaran njezinim besprijekornim smislom za modu, nije mogao a da se ne raspita o tajni njezinog postojanog izgleda. Prije više od deset godina Verica je medijsku pozornost privukla udajom za tri desetljeća mlađeg skladatelja Veljka Kuzmančevića. Kako je vrijeme prolazilo, u javnosti su postali jedan od najomiljenijih parova.
- Prihvaćajući godine koje su prošle, Verica je ponosna na njihov prolaz, a taj se osjećaj jasno odražava na neobrađenim fotografijama koje objavljuje na svom Instagramu, ističući njezinu autentičnu ljepotu bez ikakvih digitalnih poboljšanja. Vrlo mi je zabavno kada se rasprave vrte oko godina. Čini se da su godine postale značajan problem za žene, koje često trpe teške osude.
Osobno se osjećam prilično uvrijeđeno kad me nazivaju “baka”, posebno s obzirom na moj živahan i aktivan način života. Iako njegujem svojih šest divnih unučadi, za ženu u četrdesetima je obeshrabrujuće kad me zovu “baka”. Suosjećam sa svim ženama koje dožive ovaj osjećaj.
- Zanimljivo je da se muškarce u pedesetima rijetko naziva djedovima. Titula baka i djed bi se trebala odnositi samo na one koji stvarno imaju unuke. Pravu mladost ne karakterizira dob, već vitalnost i sposobnost stvaranja. Kako je Rakočević pronicljivo rekao, mladost je način razmišljanja.
BONUS TEKST
Godine 1770. kapetan James Cook i njegova grupa istraživača iz Britanske kraljevske mornarice došli su do izvanrednog otkrića u vezi s ljekovitim svojstvima biljke čajevca, znanstveno poznate kao Melaleuca alternifolia, tijekom svoje ekspedicije. Ovo važno otkriće dogodilo se uz australsku obalu, blizu područja koje je sada užurbani grad Sydney. Dok su prolazili ovim prostranim kontinentom, naišli su na brojna visoka stabla ukrašena lišćem koje je ispuštalo ugodan i mirisan miris.
Aboridžini, autohtoni stanovnici Australije, generacijama su prepričavali zamršene priče o ljekovitim svojstvima ovog drveća. Stotinama godina listovi stabla čajevca njegovani su i korišteni za liječenje rana i posjekotina. Aboridžinske tradicije tvrde da kada se znatan broj ovih listova stavi u obližnje lagune, ulje koje oni posjeduju stvara izvanredno ljekovito sredstvo.
Oblozi napravljeni od ovih listova pokazali su izvanrednu moć, uspješno se boreći protiv raznih infekcija kože, uključujući i one teške prirode. Nakon što je otkrio njegova ljekovita svojstva, kapetan Cook nazvao je ovo drvo “stablo čaja”. Tijekom 19. stoljeća, dok su se Europljani nastanjivali u Australiji, čajevac je postao popularan kao tradicionalni lijek, posebno poznat po svojoj učinkovitosti u liječenju rana, opeklina i niza kožnih bolesti.
U narednim desetljećima 1970-ih i 1980-ih stvorene su plantaže čajevca kako bi se podržala velika proizvodnja ulja čajevca. Izuzetna moć ulja čajevca, ili Melaleuca alternifolia u znanstvenom smislu, podigla je njegovu reputaciju traženog prirodnog antiseptika.
Istraživanja su pokazala da se ovo eterično ulje može pohvaliti zapanjujućom snagom, jer je trinaest puta učinkovitije od fenola, koji je nekoć bio standardni antiseptik. Značajno je da je ovo ulje potpuno netoksično i posjeduje iznimnu sposobnost izbjegavanja iritacije kože.
