Slavko Štimac spada u red glumačkih legendi koji su svojim ulogama obilježili regionalnu kinematografiju. Trebalo bi puno vremena i prostora da se nabroje sve serije i filmovi u kojima je glumio. Štimac je jednom prigodom otkrio da mu se život neočekivano preokrenuo kada je filmska ekipa posjetila njegovu školu u potrazi za djecom za svoju produkciju, nenamjerno promijenivši tijek njegova života. Godine 1972., kao jedanaestogodišnjak, Slavko Štimac kreće na glumački put glumeći u filmu “Vuk samotnjak”, čime počinje njegova uspješna glumačka karijera.Kroz njegove različite uloge, publika u bivšoj Jugoslaviji imala je privilegiju svjedočiti rastu ovog glumca, što je rijetka prilika za koju se rijetko tko može pohvaliti.
Unatoč tome što nikada nije upisao Fakultet dramskih umjetnosti, Slavko Štimac ostavio je trajan trag u našoj filmskoj industriji.
Od djetinjstva do danas, preuzeo je brojne uloge koje je teško nabrojati, a naslovi poput “Varljivo ljeto 68”, “Posebno obrazovanje”, “Sjećaš li se Doli Bel” i “Underground” samo su letimični pogled na njegov repertoar slave.
Kad nije radio, omiljeni i visoko cijenjeni regionalni glumac svjesno se trudio voditi skroman i privatan život, rijetko dajući intervjue tijekom svoje duge karijere.
Slavko Štimac od 1997. godine živi u skladnoj zajednici sa suprugom Vesnom Golubović. Prije toga bio je u braku s Majdom Vojniković s kojom imaju sina Vida. Intrigantno je da su obje Štimčeve partnerice umjetnice, točnije slikarice. No, glumac je o njima šutio jer se o umjetničkim nastojanjima njegovih supruga ne spominje.
Slavko Štimac u 63. godini života našao se na popisu umjetnika kojima je odobrena nacionalna mirovina, odlukom Vlade Srbije prošle godine.
Vlada Srbije je na sjednici dala saglasnost na prijedlog Komisije za dodjelu priznanja za izniman doprinos nacionalnoj kulturi.
Ukupno dvadesetak umjetnika, među kojima su Aleksandar Berček, Slavko Štimac, Radoš Bajić i Dejan Savić, dobit će doživotnu redovnu mirovinu, inače nacionalnu, uz dodatak od 64.730 dinara.
Biografija:
Rođen 1960. u Konjskom Brdu, selu pokraj Gospića u današnjoj Hrvatskoj, Slavko Štimac glumačku karijeru započeo je u mladosti. Dok je pohađao osnovnu školu, Štimac je privukao pozornost redatelja Obrada Gluščevića koji je tražio dječaka za glavnu ulogu u novom filmu. Sa samo 12 godina, Štimac se našao u ulozi Ranka, mladog pastira, u filmu koji je ubrzo postao omiljeni dječji film u Jugoslaviji.
Iduće godine redatelj Stipe Delić prepoznao je Štimčev talent i pozvao ga da glumi kurira u ratnom filmu “Sutjeska”. Od tog trenutka Štimcu se nizaju glumačke prilike. No usklađivanje snimanja i školskih obveza mladom se glumcu pokazalo kao izazov.
Unatoč ranom uspjehu, Štimac nikada nije želio postati poznati glumac. Njegova poniznost i prizemnost bili su ono što ga je zavoljelo kod publike diljem bivše Jugoslavije.
Suprotno medijskim napisima da je Štimac diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, on je to oštro demantirao, ustvrdivši da nikada nije ni pokušao upisati Akademiju. Što se tiče njegove karijere, Slavko je samo godinu dana nakon debija “Vuka samotnjaka” dobio željni poziv redatelja Branka Bauera da glumi u filmu “Salaš u Malom Ritu”. Ovo filmsko remek-djelo nastalo je prema scenariju Bauera, Arsena Diklića i Borislava Gvojića, adaptiranom prema Diklićevu romanu koji je inspirirao još dva filma i televizijsku seriju pod istim naslovom.
Štimac je u filmu utjelovio lik Milana Maljevića, ulogom koja je ostavila neizbrisiv trag u srcima i umovima gledatelja kroz više generacija. Film je premijerno prikazan 1976. na cijenjenom Festivalu jugoslavenskog filma u Puli, gdje je pobrao pohvale za izvrstan scenarij, režiju i vrhunsku Štimčevu izvedbu u glavnoj muškoj ulozi. Priča se nastavila u nastavku pod nazivom “Zimovanje u Jakobsfeldu”, s istom talentiranom ekipom na čelu, odgovornom i za režiju i za scenarij.
Radnja filma odvija se u fiktivnom selu u Vojvodini, a prikazuje likove Štimca i Svetislava Goncića, mladića koji bježe Nijemcima. Prepoznat na Pulskom festivalu 1975., film je dobio cijenjena priznanja uključujući Veliku srebrnu arenu za najbolji film, Zlatnu arenu za scenarij i nagradu publike “Jelen”. Za portret Milana Maljevića Štimac je nagrađen diplomom.
