Smješteno na desnoj obali Dunava, oko 15 kilometara uzvodno od Vukovara, nalazi se selo Dalj. Na prvi pogled selo može izgledati slično ostalim slavenskim selima u Hrvatskoj, po svojoj prepoznatljivoj arhitekturi i prostranim ulicama. Rijetko ćete sresti ovakve osobe na našim prostorima. Nedavno smo bili svjedoci svadbe na kojoj se pred nama odigrao izuzetan prizor: svatovi su ponosno mahali i nosili tri zastave – srpsku, hrvatsku i bosansku. Ova snažna demonstracija savršeno je ilustrovala suštinu drugarstva i solidarnosti.
Dalj je naselje poznato po bogatoj raznolikosti. Prema službenim podacima, oko 4.000 stanovnika Dalja naziva domom, iako je općepriznato da je ta brojka zapravo niža. Posljednjih godina značajan dio lokalnog stanovništva odlučio je otići u razna područja u Hrvatskoj, Srbiji, pa čak i u inozemstvu, sve u potrazi za boljim izgledima i kvalitetom života. Iako se tema rata i njegovih teškoća možda ne govori često, ona ostaje urezana u kolektivno sjećanje. Međutim, sami seljani tvrde da u njihovoj zajednici vlada sklad, koji nadilazi nacionalnost, krvne loze i vjersku pripadnost. Prema riječima Milana S. iz Dalja, život u selu je sasvim običan. Ne obraćamo mnogo pažnje na izbor kafića, društvenih krugova ili neobaveznih razgovora uz kafu. Međutim, duboko u sebi, svi smo svjesni identiteta jedni drugih, iako to ne činimo žarišnom tačkom. Milan smatra da se jedino tako može živjeti, te smatra da se iz iskustava Dalja mogu izvući vrijedne pouke.
Priznajući bezrezervno srpsku nacionalnost, ističe i prisustvo hrvatskih rođaka u njegovoj porodici. On naglašava da je takva mješavina rasprostranjena pojava, što čini apsurdnim svaki pokušaj da se pojedinci klasificiraju isključivo po nacionalnosti. Nadalje, potvrđuje blisko prijateljstvo s nekoliko Hrvata, s kojima se redovno druži i posjećuje. Razmjena posjeta u prazničnim prilikama kao što su Božić i Uskrs, kao i učešće u zajedničkim vjerskim običajima, uobičajena je praksa među njima. Osim toga, podrška i pomoć jedni drugima, kao što je prikazano tokom nedavne žetvene sezone, uobičajena je manifestacija njihove veze.
Milan ističe da je najveći izazov sa kojim se suočavaju pojedinci, bez obzira na nacionalnu pripadnost, nedostatak mogućnosti zapošljavanja. Mladi su primorani da traže posao izvan Dalja i susjednih područja, odlazeći u zemlje poput Njemačke i Irske. Ovaj masovni egzodus, bez obzira na nacionalnost, služi kao dokaz da ne postoje inherentne razlike među ljudima. Milan čvrsto vjeruje da bi povećanje mogućnosti zapošljavanja značajno poboljšalo kvalitetu života svih pojedinaca, bez obzira da li se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati, Mađari ili bilo koje druge nacionalnosti. Ovakva razmišljanja daju nadu za bolju budućnost.
