Tijekom ljetnih mjeseci uspijem utažiti glad tražeći crve, koprive i druge namirnice. Marljivo skupljam sve što mogu pronaći kako bih osigurao dovoljno hrane i izbjegao opasnosti gladovanja. Međutim, obeshrabrujuće je kada susrećem pojedince iz ruralnih zajednica koji se neprestano žale na nedostatak imovine i nespremnost da nešto poduzmu.

  • Ključ, vjerujem, leži u uključivanju u produktivne napore koji će nam na kraju dati resurse koje tražimo, umjesto pribjegavanja pravnom postupku protiv onih koji aktivno slijede svoje ciljeve. Seka je devedesetih godina prošlog stoljeća proživljavala gubitak supruga, ali tvrdi da joj je najveći izazov u životu bila nemogućnost rađanja djece. Čvrsto vjeruje da bi prisustvo i jednog djeteta bilo neprocjenjivo.

Detalji njezina braka doista su zapanjujući – otkriva da su ona i suprug živjeli zajedno svega tri mjeseca. Prije toga se već dvaput udavala, ali oba su braka završila raskidom zbog njezine neplodnosti, potresne okolnosti koja je pogodila dvije odvojene obitelji. Naposljetku, nakon više brakova koji su završili razočaranjem, konačno je pronašla sreću sa svojim trećim mužem.

  • No, njihova je radost bila tragično kratkog vijeka jer je on ubrzo preminuo. U vlastitoj prošlosti doživjela sam i nesretnu okolnost da sam se više puta udavala, samo da bi me muževi napustili zbog naše nemogućnosti začeća djece. Ova srceparajuća situacija dogodila se dva puta, s dvije različite obitelji. Unatoč tim izazovima, na kraju sam našao sreću i ispunjenje u svom trećem braku.

Nažalost, život mog supruga je tragično prekinut, što je rezultiralo njegovom preranom smrću. Seka i njen prvi suprug tri godine su živjeli u Bijejini. U to vrijeme, prevladavajući način razmišljanja među seljaštvom smatrao je neprihvatljivim da žena nakon tri godine braka ostane bez djece. Zbog toga je Seka izbačena s imanja zbog percipiranog nedostatka produktivnosti uzrokovanog nemogućnošću začeća.

  • Ovaj izvještaj služi kao dirljiv primjer društvenih pritisaka koje su žene poput Seke morale trpjeti unutar ruralnih zajednica tijekom tog doba. Nakon protjerivanja, Seka je ušla u drugi brak u šarmantnom selu nedaleko od Zvornika. Međutim, nedugo nakon što je započeo njihov zajednički život, njezin suprug je otišao u vojsku, ostavljajući nju. Seka je željno iščekivala suprugov povratak iz JNA, ali kada se on konačno vratio, napustio ju je i utjehu potražio kod susjede.

Njihov brak trajao je samo 9 dana prije nego što je došao kraj. Kako kaže Seka, svi prethodni supružnici su je napustili jer nije mogla da rađa djecu. Ne pridaje veliku važnost vlastitoj dugovječnosti ili budućnosti, jer ono za čim istinski čezne je vlastita obitelj i radost koju će joj donijeti djeca. Sekina priča služi kao potresan prikaz surove stvarnosti s kojom se susreću mnoge osobe kada naiđu na poteškoće u začeću, zajedno s društvenim očekivanjima koja dolaze s tim. Uz raspad brakova, Seka je doživjela i dubok gubitak svrhe i sreće koji često prati izostanak ispunjenog obiteljskog života.