Nakon raspada Jugoslavije, mnogima je ostao u sjećanju mladi pripadnik JNA Bahrudin Kaletović. Možete li se sjetiti izvještaja koji je Jutel podijelio o ranim danima sukoba 1990-ih u vojsci JNA? Mladi vojnik Bahrudin Kaletović sa samo devetnaest godina bio je podvrgnut ispitivanju od strane novinara u nekoj šumi u Sloveniji gdje je poslat sa svojom jedinicom da se bori protiv dojučerašnjih komšija.
Da li posjedujete znanje o suštini i cilju ovog sukoba? “Ne mogu sa sigurnošću reći. Iz moje perspektive, čini se da je njihova želja da se otrgnu, a mi to odbijamo da dozvolimo. Ja se jednostavno molim Bogu, moleći za opstanak i siguran povratak u kasarnu.” Ove riječi koje je izgovorio Bahrudin postale su potresan prikaz iracionalnosti rata koji je poharao regiju. Za čudo, njegove molitve su uslišene i uslišene od strane božanske sile, što je rezultiralo Bahrudinovim preživljavanjem usred previranja sukoba 1990-ih. Nakon rata pronašao je ljubav, oženio se i u svoj život ugostio kćer i sina. Bahrudin, poznat kao kultni vojnik raspadajuće JNA, služi kao simbol uzaludnosti ratnih poduhvata jedne nacije, žrtvujući svoju mladost da bi se spustio u haos, a sve to štiteći interese utjecajnih zvaničnika i političara.
Nakon tog značajnog dana, Bahrudin će se suočiti sa dodatnih sedam godina, što je vremenski period toliko ogroman da je premašio trajanje sedam običnih evropskih života. U potrazi za srećom, 18. juna 1998. ovaj mladi umjetnik je krenuo na putovanje u Bosnu. Cijenjen u društvu, bio je poznat po svom dobroćudnom držanju, zadivljujućem osmijehu i ogromnoj popularnosti, što je primjer karakteristika istinski vrline pojedinca. Uz veliku hitnost pređen je put koji vodi prema Tuzli. Iako bi neki mogli tvrditi da Bosna jednostavno nije imala sreće, krajolik je nesumnjivo promijenjen u odnosu na prije dvije decenije. Završetak rata ulio je osjećaj želje kod pojedinaca da se zaposle, ili u najmanju ruku, pokušaju da to učine. Postojao je kolektivni optimizam da će napredak konačno biti postignut sada kada je uspostavljen prekid vatre. Mladiću je dodatno ushićenje bilo nedavno rođenje njegovog sina Damira, kojeg je na svijet dočekala njegova supruga Aida. Kod kuće, željno iščekujući njegov povratak, bila je njihova petogodišnja ćerka Esmeralda. Bilo je to stanje čistog i apsolutnog blaženstva. Sada, kao otac po drugi put, uživao je u radosti koja ga je obuzela, okružen voljenom ženom i dvoje dragocene dece.
U tragičnom preokretu sudbine, Bahrudinov život naglo se prekida u saobraćajnoj nesreći. Ova osoba, koja je svojevremeno obradovala čitav narod, simbolizovala je suštinu naših života tokom devedesetih. Iako su njegove riječi bile jednostavne, posjedovale su neospornu iskrenost i lako su se mogle integrirati u obrazovne resurse. Njegove riječi posjeduju univerzalnu privlačnost, služeći kao standard koji odražava i naš zajednički identitet i specifično doba. Rezonantne riječi njegove izjave i dalje odjekuju u našim mislima: „Neka mi božansko podari radostan ponovni susret sa svojim suborcima, jer sam danas svjedočio tragičnoj smrti tri druga druga…“ Iako je Bahrudin na kraju krenuo vratio u kasarnu i na kraju se vratio kući, nije mogao da izbegne stisku sudbine. U srceparajućem preokretu događaja, tačno sedam godina nakon njegovog proglašenja pred posmatračima Jugoslavije, doživio je preranu smrt u sudaru vozila.
