Tradicije često uključuju običaje i obrede povezane sa značajnim životnim događajima za pojedince i njihove obitelji. Dok su mnoge od ovih praksi uobičajene u različitim kulturama, neke se razlikuju ovisno o regiji ili se održavaju samo u određenim područjima zemlje.
Većina običaja vezana je uz krštenja, vjenčanja i sprovode. Iako nam se neki mogu činiti čudnima ili čak neobičnima, često imaju značajnu simboliku, a sudjelovanje u njima je način iskazivanja poštovanja prema obitelji koju smo tu da odamo počast ili se oprostimo od nje.
Korisnica Twittera izrazila je svoje čuđenje nekonvencionalnom pogrebnom praksom koju koriste obitelji u pojedinim regijama Srbije, podijelivši svoje mišljenje na platformi. “Bila sam zatečena kada sam tome svjedočila, ali sam tada shvatila njegovu praktičnost, budući da pomaže obiteljima u financijski izazovnim vremenima zbog visokih troškova povezanih s pogrebima”, istaknula je. U naknadnom komentaru spomenula je da ova praksa uključuje stavljanje novca u kovčeg ako je otvoren ili na njega ako obitelj odluči da kovčeg bude zatvoren.
Neki ljudi su priznali da im ova tradicija nije bila poznata, dok su je drugi brzo prepoznali i podijelili spoznaje o njenom značaju na određenim mjestima.U Lazarevcu i okolini stvari stoje dosta slično. Začudilo me to, kao i knjiga u kojoj su navedeni darovi za vjenčanja i krštenja. Fraza “na kosti” odnosi se na troškove sahrane, dok je “ne unositi u kuću” drugi izraz koji se koristi. U Vojvodini takve prakse nema.
U Bosni oci imaju drugačije običaje. Kod nas je običaj da se uz fotografiju pokojnika stavlja novac kada se vraća kući u znak sućuti. Na groblju su samo oni koji nisu posjećivali dom pokojnika. Ne sviđa mi se seoski običaj da se ruča dok je pokojnik još u dvorištu, tim više što je groblje udaljenije. Mnoge od ovih praksi imaju pogansko podrijetlo.
- U Šumadiji postoji običaj poznat kao novac na kosti. Obično se u tu svrhu na prsa stavlja ručnik ili poslužavnik. Iako nisam ništa stavljao nedavno kad je moja majka umrla, to je i dalje uobičajena praksa, a ljudi su i dalje ostavljali novac.
U Mačvi je također tradicija ostaviti nešto novca, obično od 500 dinara do 2000 dinara. Pretpostavio sam da je ova praksa univerzalna. U selima u okolini Valjeva kaže se “na krugu”. Možete priložiti koji god iznos želite, koji se zatim stavlja na prsa pokojnika. Muški član obitelji, često sin, prikuplja sredstva kako bi pomogao obitelji pokriti troškove pogreba i druge povezane troškove, kako navode korisnici.
Neki ljudi također primjećuju da je uobičajeno da svećenik koji vodi sprovod pokupi sav novac koji ožalošćeni stave u kovčeg.“Svećenik to često pokupi na određenim mjestima”, stoji u komentarima. „U Šumadiji je to različito, taj novac obično ide crkvi ili svešteniku, osim ako se ne radi o jako mladom čoveku ili devojci.
- Način pripreme pokojnika razlikuje se u različitim krajevima Srbije.Koje korake treba poduzeti da se pokojnik pripremi za lijes?Gotovo u svim našim krajevima čut ćete rečenicu „Neurednog pokojnika ne primaju na onaj svijet“. Ova izreka naglašava važnost pripreme pokojnika, zajedno s raspravama oko toga koje stvari treba staviti u kovčeg tijekom sprovoda. Mišljenja o ovom pitanju uvelike se razlikuju.
Svećenici ove prakse često označavaju kao poganstvo. Unatoč tome, pojedinci diljem naših krajeva nastavljaju stavljati određene predmete u lijesove pokojnika, vjerujući da će biti “pronađeni”. Proces obično počinje sastavljanjem govora za sprovod, nabavom pogrebnih potrepština i organiziranjem same usluge. Ako se smrt dogodi u inozemstvu, postaje potrebno koordinirati prijevoz pokojnika, kao što je navedeno na web stranici za prijevoz pokojnika.
Glavnina priprave odvija se u kući pokojnika, okružena članovima obitelji. U početku se tijelo kupa, brije i oblači u posebno svečano odijelo određeno za ovaj događaj. Često pojedinci biraju svoje pogrebno ruho prije prolaska. Međutim, u slučajevima neočekivanih smrti, odgovornost za ovaj izbor leži na obitelji.
Obično se tijelo pokojnika čisti vlažnim ručnicima. Preminuli muškarac je obrijan, au oba slučaja nokti su podrezani prije oblačenja u novo odijelo. Za žene, odluka o šminkanju i poboljšanju izgleda pokojnika ostaje na obitelji. Općenito, pokojnik se sahranjuje s nakitom koji je nosio tijekom života, osim ako nije drugačije navedeno u oporuci. Koji se predmeti stavljaju u lijes tijekom sprovoda?
- Vjerovanja o pogrebnim praksama razlikuju se od regije do regije. Obično se nakon pranja i odijevanja pokojnika u hlače stavljaju “korisne sitnice”. džep. Uobičajeni predmeti uključuju sitne kovanice, češalj, sat i ogledalo. Osim toga, još jedno odijelo i par cipela stavljaju se pored tijela u lijes.
U brojnim okolnostima kovčeg se puni raznim “pomoćima” namijenjenim vječnom životu. Često se u prtljažniku mogu naći stvari poput mobilnog telefona, knjige ili naočala. Postoji vjerovanje da se odijelo stavlja u lijes žene kojoj je umrlo novorođenče, jer se kaže da ona to odijelo nosi svom djetetu na vječni počinak. Bez obzira na regiju, predmeti koje je pokojnik cijenio i koristio obično se nalaze u lijesu. Što se tiče položaja, pokojnikova desna ruka uvijek leži preko lijeve na prsima.
Članovi obitelji osiguravaju ruke pokojnika rupcem. U pravilu se za taj uvez koristi tanji ručnik ili deblji vuneni konac, a noge se vežu iu gležnjevima. Dok je u lijesu, oči pokojnika moraju biti zatvorene, jer se vjeruje da ako oko nije potpuno zatvoreno, to ukazuje na neispunjene želje iz života. Dakle, oči su zatvorene kako bi se osiguralo da je duša bolje pripremljena za svoje putovanje u vječni život.
Prema narodnom vjerovanju, pojedinci u zagrobnom životu imaju iste potrebe kao iu svom zemaljskom postojanju. Stoga se za njih u škrinju stavljaju razni korisni predmeti. Primjerice, ako je pokojnik bio pušač, cigareta je uključena uz kavu i novac. U nekim krajevima Balkana na škrinju se stavlja štap kako bi se pokojnik zaštitio od zlih duhova koji bi mu mogli nauditi. Dodatno, novac se stavlja u džep pokojnika kako bi se olakšao njihov odlazak u raj, što često uključuje prelazak mosta do drugog svijeta. Stavljate li novac i zlato u škrinju pokojnika?
- Tradicija davanja novca pokojnicima prisutna je u gotovo svim područjima regije. Povijesni dokazi pokazuju da su se u staroj Grčkoj novčići također nudili preminulima. Na primjer, zapisi otkrivaju da se novčić stavljao preko očiju pokojnika kako bi im se olakšao prijelaz preko rijeke Stiks. Ova praksa davanja novca umrlima zadržala se do danas. U današnje vrijeme, s obzirom na troškove pogreba, ova tradicija može poslužiti u praktičnu svrhu, omogućujući obitelji i prijateljima da podrže ožalošćenu obitelj. U ranijim vremenima bilo je uobičajeno da imućni pojedinci u zajednici budu pokopani sa zlatom i novčićima, jer su im bila potrebna sredstva da osiguraju svoje putovanje u raj; ako je obitelji nedostajalo sredstava, najfiniji komadi zlata bili bi odvojeni.
Što je zapravo vjenčanje u mrtvačnici?Tradicija koja je opstala i danas poznata je kao pogrebno vjenčanje. Ova praksa proizlazi iz uvjerenja da Bog ne prihvaća osobe koje nisu bile u braku u svom zemaljskom životu. Slijedom toga, svima koji su preminuli važno je na prst staviti prsten koji služi kao osnovni znak da su, barem naizgled, bili u braku. U Srbiji i nekim drugim krajevima mlade djevojke koje su za života ostale neudate sahranjuju se u vjenčanicama.
Što se nikad ne stavlja u lijes pokojnika?Različita vjerovanja sugeriraju da se bitne stvari stavljaju u lijes prije pripreme pokojnika za njihov vječni put. Općenito, unutra se stavlja “sve što je pokojnik cijenio”, zajedno s ostalim predmetima koji mogu biti dostupni. Međutim, uobičajeno je suzdržati se od stavljanja slika u lijes, jer postoji uvjerenje da bi to moglo dovesti do toga da pokojnikova obitelj također napusti ovozemaljsko postojanje.
