Više od pedeset godina Zorica Brunclik posvetila se slavnom umjetničkom putovanju, postigavši svaku zamislivu prekretnicu u svojoj domeni. Diljem Balkana pojavila se kao neusporediva i omiljena pjevačica, osvajajući publiku u različitim glazbenim žanrovima. S neusporedivim brojem solo izvedbi, njezine su pjesme postale bezvremenska pojava u srpskoj kulturi, stekavši široko priznanje kako od stručnjaka iz industrije tako i odanih obožavatelja, služeći kao dokaz njezina izvanrednog talenta.
Zorica Brunclik, poznata pjevačica podrijetlom iz bivše Jugoslavije, rođena je u Beogradu 29. lipnja 1955. godine. Kao najstarija i jedina kći u obitelji, odgajana je uz tri mlađa brata. Nakon brzog razvoda roditelja, Brunclik je proživjela financijski izazovno djetinjstvo u Smederevu, gdje je živjela s majkom. S druge strane, vrijeme provedeno s očevom rodbinom u Beogradu omogućilo joj je život u raskoši, bez napora ispunjavajući svaku njezinu želju.
Budući da dolazi iz Slovačke, očevo uplitanje u njezin život bilo je narušeno neprijateljskim odnosom s majkom. Na početku školovanja majka je nametnula stroga ograničenja u odnosima s ocem, uvjerena da su njegove namjere potaknute ogorčenošću prema bivšoj ženi. Unatoč tim obiteljskim preprekama, bila je uspješna u školovanju i pronašla je ispunjenje u pomaganju svojim vršnjacima, pa je privukla pozornost poznatog pjevača Bore Spužića Kvake. Kvaka, čija je vlastita kći Zorica tražila smjernice u školi, potaknula ju je da se bavi glazbom. Taj ključni trenutak doveo ju je do beogradske estrade, gdje je angažirana kao pjevačica grupe braće Karić, Plava zvezda. Uporedo s glazbom, bavila se i drugim interesima, završila je smjer ikebana u Školi za aranžiranje, a kasnije i studij ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Zorica je s nepunih 18 godina postala majka kćeri Marije, čiji otac nije imao namjeru da je oženi.
Odlučivši dati prioritet trenutnim obvezama, odlučio je prekinuti vezu s djetetom. Prijelomnim spletom događaja stupila je u brak s dirigentom orkestra s kojim je nastupala, Zoranom Tutićem, vrsnim harmonikašem. U njihovoj zajednici dobio je sina Đorđa, ali se njihov brak ubrzo raspao i završio razvodom. Njezin drugi pokušaj udaje, ovoga puta s harmonikašem Ljubom Kešeljem, također je bio nesretan. Unatoč tome što je poželio dobrodošlicu kćeri po imenu Miljana, njezin otac je odbio priznati njezino postojanje, što je rezultiralo nikakvim kontaktom između njih otkako je napunila šest godina. Godine 1980. sudbina je ukrstila puteve s poznatim virtuozom na harmonici Miroljubom Aranđelovićem Kemišem, za kojeg se kasnije udala nakon pet godina. Zajedno imaju kćer Zlatu, a Kemiš je svoje prezime velikodušno dao Zoričinim kćerima iz prijašnjih veza, čiji su biološki očevi odlučili da ih ne priznaju. Javnost se, međutim, nije suzdržala od osuda, smatrajući je odgovornom za raspad Kemiševog braka s pjevačicom Vesnom Zmijanac, iako Zorica tvrdi da je do njihovog razlaza došlo mnogo prije nego što su im se putevi ukrstili.
Uz sve navedeno, cijenjena je izvođačica ove godine nagrađena i najvećim priznanjem u zemlji – cijenjenom zlatnom medaljom za izvrsnost. Ovu prestižnu nagradu osobno joj je uručio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na svečanoj akademiji održanoj u povodu Dana državnosti. Istaknuta ličnost regionalne glazbene scene izrazila je duboko divljenje i osjećaj ponosa zbog priznanja koje je dobila. Izrazila je srdačnu zahvalnost predsjednici na primjeru važnosti zajedništva u području umjetnosti, istaknuvši važnost izbjegavanja razlika između visokih i popularnih formi.
Tijekom njihova putovanja, zvijezda je odvojila trenutak kako bi zahvalila i cijenila nepokolebljivu potporu svoje odane publike. Zaključili su izrazivši duboku zahvalnost Bogu za obilne blagoslove koji su im donijeli život ispunjen ispunjenjem, uzbuđenjem i radošću. Vrijedi napomenuti da sam jedini dobitnik ove prestižne nagrade, dok je cijenjena narodna umjetnica Zorica još uvijek bila na vrhuncu svoje karijere. Prije nje ovim priznanjem pred kraj života odlikovan je legendarni Predrag Živković Tozovac, a posthumno priznanje dodijeljeno je Šabanu Šauliću.
