Običaji umiranja razlikuju se u različitim regijama, a mnogi Srbi drže se posebnih tradicija. Članovi obitelji oblače crnu odjeću u znak žalosti za pokojnicima. Tradicionalno, žene bi nosile crnu maramu, dok bi se muškarci odlučili za crnu košulju ili kravatu. Ova se odjeća za žalost obično nosi godinu dana, tijekom koje se obitelj suzdržava od slavlja, igara i pjevanja.
- Trenutačno je pojedincima dopušteno nositi crno tijekom obveznog razdoblja do 40 dana, a to se može produžiti na šest mjeseci ili čak godinu dana ako je poželjno. No, važno je napomenuti da se krsna slava i dalje tradicionalno obilježava na uobičajeni način, bez obzira na smrt člana obitelji.
Dapače, slavljenje slave u takvim vremenima smatra se još značajnijim, jer molitve za slavu uključuju i molbe za miran pokoj naših najmilijih. Tijekom godine nakon smrti, općenito je neuobičajeno organizirati proslave, vjenčanja, zabave ili slične događaje u kući. U ovim stvarima, kao i kod svih pogrebnih običaja, preporučljivo je konzultirati se sa svećenikom, budući da se tradicije mogu razlikovati ovisno o regiji, zbog čega je teško odrediti prikladnost određenog običaja.
- U kršćanskoj doktrini smrt se smatra “kaznom za grijeh”, koja proizlazi iz Adamova prijestupa protiv Boga. Božji je početni plan bio namijenjen prijelazu iz zemaljskog postojanja u vječni život bez boli, nalik metamorfozi duše i tijela, slično leptiru koji izranja iz svoje kukuljice i uzdiže se u nebo. Znate li za tradicionalne običaje vezane uz odlazak drage osobe?
U Srbiji se sahrane obilježavaju različitim običajima, odrazom jedinstvene tradicije i rituala koji postoje u svakoj regiji. Povijesno gledano, smrti su se često događale kod kuće, što je pridonijelo nastanku narodnih vjerovanja i običaja vezanih uz sprovode. Na primjer, u nekim je krajevima običaj da svi članovi obitelji ostanu budni u trenutku smrti. Ova praksa proizlazi iz uvjerenja da smrt nalikuje stanju sna, stvarajući strah da bi, ako pokojnik sretne nekoga tko spava, ta osoba mogla biti sljedeća koja će umrijeti.
- Osim toga, postoji vjerovanje da ako osoba premine otvorenih očiju, prvu osobu koja je ugleda također čeka ista sudbina. Druga tradicija kaže da ako je pokojnik imao šibice u džepu, treba ih probušiti iglom kako bi se spriječio povratak kao vampir. Nadalje, odmah nakon smrti sva ogledala u domu se prekrivaju, jer se smatra da bi duh pokojnika mogao ući u ogledalo i ostati među živima.
U određenim seoskim regijama, voda koja se koristi za kupanje pokojnika smatra se nečistom i smatra se da donosi nesreću svakome ispred čijeg doma teče. Postoji vjerovanje da leš predstavlja prijetnju i životinjama i biljkama, zbog čega se pogrebne povorke klone polja, livada i stada. Osim toga, neki vjeruju da su bolesti demonskog podrijetla, zbog čega se bolesna djeca dovode pred pogrebnu povorku u nadi da će se njihove bolesti prenijeti na pokojnika.
- U raznim dijelovima zemlje vjeruje se da rođaci rođeni u istom mjesecu dijele zajedničku sudbinu, a nakon smrti jednog često slijedi drugi. Kako bi se to spriječilo, običaj je da se pokojnik “otkupi” prilikom organiziranja sprovoda. Nadalje, u okolini Zaječara postoji običaj da prijatelji i rodbina bacaju prljavštinu na groblje, što se smatra slučajnim znakom da onaj koga zemlja udari neće biti sljedeći koji će umrijeti.
