Desanka Maksimović je zasigurno svima uljepšala djetinjstvo i školske dane svojim predivnim pjesmama u kojim će zauvijek da živi. Ono što je mnogima zanimljivo jeste da se Desanka zaljubila u baš ovog čovjeka, te da joj nikad nije smetalo ni to što nije bio imućan.
Dok nije znala, dok je krenula čitati izbor svojih pjesama, nije ni shvaćala da sudbina ima plan koji će je spojiti s čovjekom koji će joj značiti sve. Desanka Maksimović, naša priznata pjesnikinja, proslavila se svojom opsežnom zbirkom pjesama koja i danas odjekuje i osvaja čitatelje. Duboka emocija koju je vješto prenijela kroz svoje stihove nije bila ništa drugo nego izvanredna.
- Unatoč tome što za života nije preuzela ulogu majke, često je izražavala da su njezine pjesme srodne njezinom vlastitom voljenom potomku. Desanka je posjedovala izvanrednu sposobnost da stvara izvrsnu poeziju, ali je njena ljubavna priča bila jednako izuzetna. Njezin ruski suputnik Sergej Slastikov Kalužanin od nje je dobio samo obožavanje, a njihova ljubavna priča i dan danas je tema razgovora.
Do susreta Desanke Maksimović i Sergeja Slastikova Kalužanina došlo je kada su Rusi uputili poziv Desanki da u njihovom klubu održi predavanje i predstavi neka od svojih pjesničkih djela. Upravo na tom događaju Desanki su se putevi ukrstili sa Sergejem. Je li to mogla biti ljubav na prvi pogled? Više nego vjerojatno! Bez sumnje, on je bio moja prva ljubav i prvi muškarac kojeg sam poljubila.
Tada sam već bila žena u zrelim godinama. Kako je vrijeme odmicalo, naša veza je bila sve čvršća, navodi poznata pjesnikinja. Od samog početka vidjela se njihova neosporna kemija, no ona nije bila spremna srljati u brak. Željela ga je istinski razumjeti i izgraditi snažne temelje. Štoviše, bila je predana ispunjavanju svojih odgovornosti i zavjeta. Neustrašivo je napravila skok vjere uz svog partnera i nikada se nije osvrnula.
Osjećajući težinu odgovornosti kao najstarija u roditeljskom domaćinstvu, Desanka je vjerovala da joj je dužnost prije ulaska u brak krenuti na put sa svojom “djecom” – mlađom braćom i sestrama. Desanka je sa svojim ruskim partnerom podijelila obećanje koje je sama sebi dala, a njihovi slovenski duhovi povezali su se na dubokoj razini razumijevanja.
Maksimović, karakteriziran svojom strpljivošću, željno je iščekivao dan kada ćemo se spojiti u brak i krenuti u izgradnju vlastitog doma. Kao mladi kadet tijekom Prvog svjetskog rata, Sergej, ruski emigrant, našao se u Turcima zarobljen, ali je brojnim putovanjima ipak zagospodario Beogradom. Nakon što je oženio Desanku, Sergej je završio školu glume i ukazala mu se prilika da se pridruži skopskom kazalištu.
Ipak, njegova privrženost Desanki nadmašila je sve ostalo, uključujući i njegove profesionalne težnje, zbog čega je odbio ovu izvanrednu ponudu. Desanka Maksimović otkrila je da se zaposlio u izdavačkoj kući “Prosveta” kao prevoditelj za ruski jezik. Za života je uspješno preveo ukupno četrnaest knjiga. Osim toga, posvetio je svoj talent stvaranju poezije za djecu, uzevši pseudonim “Kalužanin”.
Desanka Maksimović je dalje otkrila da je on porijeklom iz Kaluge, šumovitog kraja u neposrednoj blizini Moskve. Unatoč svom plemenitom podrijetlu, Desanka Maksimović, potomak srpskog kneza i vojskovođe Jovana Simića Bobovca i poznata srpska pjesnikinja, nije se obazirala na Sergejevo manjkavo plemićko nasljeđe.
Rođena 1898. godine kod Valjeva, Desanka Maksimović potjecala je iz prosvjetne obitelji. U mladosti se s obitelji preselila u Brankovinu, gdje je provela svoje odrastanje. Dok je osnovnu školu pohađala u Brankovini, gimnaziju je nastavila u Valjevu. Nakon mature, Desanka Maksimović nastavila je visoko obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Beogradu, specijalizirajući svjetsku književnost, povijest umjetnosti i opću povijest.
Po završetku školovanja zaposlila se u Gimnaziji u Obrenovcu. Potom je radila kao zamjena u Trećoj gimnaziji u Beogradu. Njezine iznimne sposobnosti privukle su pozornost francuske vlade, koja joj je dodijelila stipendiju za usavršavanje u Parizu.
Osim toga, svojim je znanjem pridonijela učiteljskoj školi u Dubrovniku prije nego što se vratila u Beograd i preuzela mjesto u Prvoj ženskoj gimnaziji. Godine 1933. sklopila je brak sa Sergejem Slastikovim; međutim, nisu imali djece. Iako je umirovljena na početku Drugog svjetskog rata, nastavila je svoje profesionalne napore 1944. i nastavila dodatnih devet godina.
