Danas vam donosimo jednu fascinantnu priču o ženi koja je ostala uz svog muža uprkos svemu. Priča o Bosanki koja je nakon suprugove nesretne nesreće naišla na sve njegove ljubavnice i potom se suočila sa značajnim životnim izazovima, ostaje neviđena, čak iu sferi kinematografije. Enes Mujakić i Arifa Kendić-Mujakić, porijeklom iz Bosne, vodili su tipičan život sve do 2007. godine. Bili su zadovoljan par s dvoje djece i ništa im nije nedostajalo. I pored toga što je Arifa bila svjesna muževljeve nevjere i njegove sklonosti prema drugim ženama, ona se zbog duboke ljubavi prema njemu odlučila udati za Enesa.
Enesov život doživio je potpunu transformaciju 2007. godine kada se susreo s katastrofalnim događajem. Pao je s visine od 9 metara, sudarivši se s neumoljivim betonom ispod. Ipak, kako su se događaji razvijali, postalo je očito da to nije puka nesreća. Arifova priča počinje prikazom doista iznimnog čovjeka, izvanrednog oca koji je posjedovao neusporedivu razinu dobrote. No, tragedija se dogodila 27. veljače kada je zadobio teške ozljede. Nakon što je izdržao naporan sedmomjesečni boravak u bolnici, konačno se vratio kući, na veliko oduševljenje djece iz susjedstva koja su ga počela obožavati. Njegovoj velikodušnosti nije bilo granica, jer je svu djecu počastio sladoledom i kolačima, pokazujući svoju otvorenu prirodu. Srećom, Božja intervencija ga je spasila. Tek 2022. liječnik je sa apsolutnom sigurnošću otkrio da će se potpuno oporaviti. U trenutku nesretnog događaja njihova kćer imala je samo dvije i pol godine. Njezino sjećanje na njega je lišeno bilo kakvog sjećanja na njegovo dobro zdravlje. Jedini vizualni dokaz koji posjeduje je jedna fotografija snimljena prije njegove nesretne nezgode na poslu. Arifa otvoreno priznaje da je njezin bračni život bio daleko od bajke. Unatoč udobnom i ispunjenom životu, jedan je aspekt nedostajao – njegova nepokolebljiva ljubav prema ženama. Iako sam bila svjesna njegove nevjere, nisam bila svjesna razmjera njegovih brojnih ljubavnica. Tek nakon njegove prerane smrti počeo sam primati ogromnu količinu anonimnih pisama, poziva i poruka. Sama količina tih komunikacija natjerala me da se zapitam o razlozima iza takvog izljeva informacija.
Tijekom Enesove hospitalizacije i njegove borbe za preživljavanje, Arifa se neočekivano susreće s jednom od njegovih brojnih ljubavnica. Dok sam bila u bolnici kod njegačula kako gazda kafića spominje: “Žena mu je bijesna. Ako te sazna, prebit će te.” Kao odgovor, ona ljutito uzvikuje: “I ja sam ljuta!” Prilazi mi i otkriva da je Enesova ljubavnica i da je živjela s njim. Unatoč tome što nije bio osobito privlačan, imao je bogatstvo koje je druge privlačilo poput magneta. Ipak, ističe činjenicu da se prema njoj uvijek ponašao ljubazno. S njegove strane nikad nije bilo želje da se sa mnom sukobi. Dala sam sve od sebe da mu ugodim, čak sam išla za njim. Kako bih ostao inkognito, pribjegao sam čak i navlačenju perike. Nevjerojatno je koliko djeca mogu biti perceptivna. Začudo, kroz proces razvoda prošli su ne jednom, već dva puta.
U roku od samo dvadeset i četiri sata primila je uznemirujuću vijest od svog šogora da joj je suprug operiran i da je trenutno u kritičnom stanju. Događaji koji su se odvijali ostavili su me zbunjenom i nesposobnom da shvatim. Kad sam ga pogledao, nisam mogao prepoznati osobu ispred sebe. Ten mu je postao jezivo plav, a guma mu je bila čvrsto omotana oko glave. Bio sam svjedokom očajničkih pokušaja medicinskih stručnjaka dok su mu tri puta davali elektrošokove u pokušaju da ga ožive. Intenzitet situacije teško mi je opterećivao srce, zbog čega sam se osjećao gušećim. U tom su trenutku misli o razvodu nestale iz mog uma, brišući svaku prethodnu odluku da ga ostavim. Unatoč proteku vremena, Enes je ostao u komi i nije pokazivao znakove poboljšanja. Obavijestili su me da su svi rokovi prošli i ako i preživi, bit će u vegetativnom stanju. Tražili su da ga isključim s medicinskog uređaja. Odlučno sam odbio, odbijajući ispuniti njihov zahtjev. Zatim je jedan od liječnika spomenuo da postoje potencijalno korisne kapi, iako po visokoj cijeni. Bez oklijevanja sam uzela kredit i kupila ove kapi, što je za dozu od 5 ml iznosilo oko 2500 eura. Ubrzo nakon davanja kapi, izašao je iz kome. Kad sam primio poziv, očekivao sam da će biti potpuno pri svijesti i da će razgovarati. Međutim, samo je djelomično otvorio desno oko i pokazivao lagane pokrete rukom.
U najizazovnijim trenucima ostali su bez ijednog stana kao posljedica kontinuiranog niza nesretnih slučajeva. Iako je posudio novac, pobrinuo se i za osiguranje u slučaju nepredviđenih okolnosti. Međutim, kada sam dokument predočila u banci, oni su ga ocijenili nevažećim, što je rezultiralo time da su nas besceremonijalno izbacili iz stana. Ovaj nesretni razvoj događaja doveo nas je do stanja siromaštva i oslanjanja na dobrotu drugih.
Na sudu sam se suočila s poslodavcem koji me je napao. Pouzdano sam predvidila da će doći dan kada će očajnički moliti za nagodbu, i moje se predviđanje obistinilo. Ulozi su bili veliki, na redu su bile milijunske odštete, a iako je poslodavac bio imućan, nije posjedovao toliku količinu novca. Na kraju su bili prisiljeni platiti 50.000 eura, ali su predali samo 40.000 eura, a ostatak nisu ispunili. Mediji su čak popratili uznemirujuću priču o osobi s invaliditetom koja je izgubila dom. I kao što sam ih proklela, moje kletve su ostale. Sudac koji je donio odluku o pljenidbi našeg stana je preminuo, ali sumnjam da je u pitanju prljava igra. Pojedinac koji je kupio naš stan također je dočekao smrt, a nakon njega i njihov odvjetnik. Nakon toga, poslodavac ovih osoba doživio je niz nesretnih događaja, uključujući razvod braka i iznenadnu bolest. Dijagnosticiran mu je tumor na mozgu.
