Mediji u Srbiji prenose vijest da je još jedan poznati par pred razvodom. Tijekom aktivne košarkaške karijere Dejan Tomašević je u igru uložio dušu i srce, dok mu je nepokolebljiva podrška bila supruga Jelena Tomašević. No, njihov život krenuo je u izazovan smjer kada je Jelena dobila dijagnozu koja je poremetila njezino normalno funkcioniranje. Dejan je u ovom teškom trenutku dokazao svoju nepokolebljivu ljubav i podršku tako što je preuzeo odgovornost i učinio sve da se Jelena brzo oporavi. Nažalost, čini se da njihova nekada idilična ljubavna priča sada doživljava trvenja. U smislu blažene zajednice, Jelena i Dejan bili su oličenje, stajali su zajedno kroz suze i trijumfe. Njihovi su zavjeti izmijenjeni na značajnoj ceremoniji, prvo u mjesnoj općini, a kasnije u raskošnoj katedrali, 1997.
Sljedećih godina rodili su im se Manja, Mia i Matija, a Dejan i Marinko nisu se odvajali od njih. Upravo prošle godine obitelj Tomašević doživjela je prinovu – najstariji sin ih je darovao unukom, koji im je vrlo brzo postao središte života. Otkako je Dejan krenuo u vode politike, par je primjetno izostao iz zajedničkih javnih pojavljivanja. Posljednji put viđeni su rame uz rame na svečanom druženju povodom 40. rođendana harmonikaša Ace Sofronijevića. Tom prigodom njihovi blistavi osmijesi nisu silazili dok su se držali za ruke i uživali, ostavljajući dojam da je u njihovoj vezi sve skladno. Uklonivši svaku sliku supružnika sa svog Instagram naloga, Jelena je dala do znanja da je njihovu vezu zadesila nesreća. Ostale su samo tri fotografije njih kao obitelji, na kojima su prikazana njihova djeca. Međutim, niti jedno od njih nije se pozabavilo glasinama koje okružuju stabilnost njihovog braka. Jelena se godinama bori s lupusom, autoimunom bolešću koja je sve prisutnija, a svoje iskustvo iskreno je ispričala u emisiji “Ordinacija” na RTS-u. Prema riječima ove majke četvero djece, prvi znakovi bolesti pojavili su se prije 12 godina, pokazujući suptilne i neupadljive karakteristike. Živeći u Španjolskoj, Jelena je mjesec dana nakon četvrtog poroda primijetila kako joj prsti na rukama, jedan za drugim, počinju oticati. Zabrinuta, obratila se medicinskim stručnjacima koji su obavili temeljite preglede i dijagnosticirali joj lupus. U to vrijeme Jelena je prvi put postala svjesna postojanja ove bolesti.
Nakon nekog vremena Dejan je pristao na ugovor u Grčkoj, što je potaknulo njihovo preseljenje u Atenu. Tamo je potražio drugo mišljenje, samo da bi prvobitna dijagnoza nažalost bila potvrđena. Po dolasku u Beograd na liječenje liječnik je iznio nesretno otkriće. Unatoč tome što imam samo 36 godina, moje je tijelo bilo jednako onom 75-godišnjaka. Uz dijagnozu lupusa, također su otkrili prisutnost reumatoidnog artritisa, što je dodatno pogoršalo moje zdravstvene probleme. Dejan je to vrijeme okarakterizirao kao vrlo zahtjevno, no jako se divio Jeleninoj stoičkoj izdržljivosti tijekom svega. Početni simptom koji se manifestirao bio je porast tjelesne temperature, nakon čega se ubrzo pojavio otok. Na primjer, dio moje šake postao je natečen, izuzetno zategnut i pocrvenio, čineći je nepokretnom u bilo kojem smjeru. Nakon 5-7 dana oteklina je postupno splasnula te se koža vratila u normalno stanje i omogućilo obavljanje osnovnih aktivnosti. Kad kažem da se osnovne aktivnosti nisu mogle obaviti, to znači da su jednostavni zadaci kao što su pranje, odijevanje, kupanje, a posebno interakcija s bebom u kućanstvu, poput grljenja ili igranja s njima, bili nemogući. Ovo je bilo još mučnije. Naposljetku, fizička bol je popustila, ali se tjeskoba pomaknula prema mentalna i emocionalna područja. Prema Jeleninim riječima, “duša najviše pati”.
Dejan i ja smo stvorili izvanrednu vezu, vezu toliko duboku da obuhvaća ljubav koja je apsolutna. Kad pored sebe imate takvoga, put vam postaje kristalno jasan, budućnost definirana… S tom sigurnošću zamišljali smo proširenje obitelji. “Nikada nismo razmišljali o tome da imamo samo jedno dijete. Neki od nas čak su sanjali o petero”, priznaje. Utjecaj lupusa na njezin život bio je toliko dubok da se osjećala nesposobnom začeti još jedno dijete za Dejana, unatoč njegovoj snažnoj želji za petim dodatkom u njihovoj obitelji. Naposljetku su se sporazumjeli, a ona ga je nazivala svojim petim djetetom, iako je u njezinom osmijehu bilo prizvuka boli. Njezina najveća borba nastupila je kada je shvatila da bolest nameće ograničenja u svakom aspektu njezina života, s posebnim strahom da bi mogla propustiti najdragocjenije trenutke u životu svoje djece. Nakon što je primila službenu terapiju, pronašla je utjehu u duhovnom iscjeljenju i nepokolebljivoj ljubavi i podršci svoje obitelji, te je na kraju trijumfirala u ovom izazovnom razdoblju. Osim toga, u to je vrijeme pokrenula inicijativu za osnivanje centra za detoksikaciju. U posljednje vrijeme dodatno pomažem u kući zbog Jeleninog angažmana u detox centru. Na bezbrižan način, često se našalim, “Beograd je dobio centar za detoksikaciju, a ja sam izgubio ženu.” Ipak, Jelena je i dalje primarno zadužena za vođenje kućanskih poslova, kako je rekao Dejan.
