Zavoleo je sa 17 i odmah napravio dete, a onda otišao kod Makedonke: Teško oboleo i umro u rukama svoje najveće ljubavi

Laza Ristovski bio je poznati jugoslovenski i srpski muzičar, klavijaturista i kompozitor. Svoju slavu stekao je kao član legendarnih bendova Smak i Bijelo dugme, gde je svojim virtuoznim sviranjem na klavijaturama obogatio zvuk ovih grupa. Osim rada sa bendovima, Laza Ristovski se bavio i solo karijerom, komponujući instrumentalnu muziku i filmove. Njegov doprinos rock sceni bivše Jugoslavije ostavio je neizbrisiv trag.

• Poznavatelji ističu da je bio predodređen za život u glazbi, a popis istaknutih umjetnika koje je pratio na turnejama je velik. Unatoč njegovim značajnim postignućima, žestoko je štitio djetinji duh u sebi. U konačnici, iako je zbog teških zdravstvenih problema ostao prikovan za invalidska kolica, do posljednjeg je dana zadržao osmijeh na licu, koji mu je bio najveći lijek iu najizazovnijim vremenima.

Otišao je na današnji dan prije sedamnaest godina, a za sobom je ostavio trajnu ostavštinu koju karakteriziraju njegov osmijeh, nesalomivost duha i, nedvojbeno, melodije i tekstovi kojima je “kraljevao”. Laza Ristovski, istaknuti muzičar, vječno će živjeti sve dok se budu gledali filmovi “Lepo selo lepa gora” i “Nečista krv”, a slušale pesme “Zaboravljeni” i “Pljuni i pevaj moja Jugoslavijo”.

• Mnogi ga pamte prije svega po doprinosu bendovima “Smak” i “Bijelo Dugme”, dvjema rivalskim grupama čiji je bio sastavni dio. Laza Ristovski je rođen u Novom Pazaru od oca Đorđa, vojnog oficira, i majke Radmile, profesorice ruskog jezika. S dvije godine se zbog očevih vojnih obaveza s roditeljima preselio u Kraljevo iu tom gradu je proživio svoje godine formiranja, au konačnici se identificirao kao Kraljevčanin.

S nepunih pet godina krenuo je na svoj glazbeni put, uspješno nagovorivši roditelje da uz dosta truda nabave harmoniku. Početnu poduku dobio je od uglednog pedagoga u Kraljevcu, mjestu posvećenom isključivo klasičnoj glazbi. Tri godine kasnije prelazi u novoosnovanu glazbenu školu. Uspio je izbjeći stroge propise, jer redatelj ni u kojem svojstvu nije favorizirao rock and roll.

• U dobi od 13 godina pobjegao je sa značajnog glazbenog koncerta zbog silne buke i naknadno se pridružio prvoj grupi. Po završetku sedmog razreda osnovne škole roditelji su mu kupili orgulje “Vox Jaguar” za 540.000 dinara, kolika je bila tadašnja cena. Grupa je na plesnjacima u Kraljevu nastupala bez službenog imena, zbog čega su ih nazivali Bezimeni.

Nakon završene osnovne škole, upisao je gimnaziju u Kraljevu i paralelno pohađao Muzičku školu „Stanković“ u Beogradu. Gimnazija ga nije oduševila, što je rezultiralo neuspjehom prvog razreda, nakon čega je prešao u ekonomsku školu. Uz to uspješno je završio dvije godine srednje glazbene škole.

• Evolucija od “Smaka” do “Bijelog Dugmeta” uz dolazak kćeri. S prvom suprugom Vesnom Panić, magistricom kiparstva, dobio je kćer Sandu rođenu 11. veljače 1977. godine. Njegova kći je diplomirana slikarica i modna dizajnerica, a njezino rođenje poklopilo se s danom kada je održao svoj inauguracijski koncert s Bijelim dugmetom.

U tom je razdoblju okončao brak s prvom ženom. U Beogradu je nekoliko godina boravio sa Slavicom, Makedonkom, do 2006. Iste godine je obnovio kontakt sa svojom prvom suprugom, koja je bila uz njega sve do njegove smrti. Bijelo dugme foto: Printscreen Youtube / Milan Đokić – Soko – Postoji jedna anegdota vezana za moje rođenje i tatin prelazak iz “Smaka” u “Bijelo dugme”.

• U to vrijeme moja je majka bila u osmom mjesecu trudnoće. Mom ocu se ukazala prilika da se pridruži “Bijelom dugmetu”, događaju koji se može usporediti s prelaskom iz Partizana u Crvenu zvezdu, jer su ta dva benda bila najveći rivali. Lazina ćerka se tada osvrnula na ovu situaciju i nastavila: Zbog svoje jake privrženosti prijateljima iz “Smaka”, moj otac je pitao moju majku treba li mu biti prioritet biti muškarac ili gomilanje bogatstva. Moja majka, koja je bila i razumna i trudna, odgovorila je potvrdno, izjavivši: “Naravno da ćemo imati puno novca; naravno da ćeš ići.”

Djed ga je počeo voziti, ali nakon sat vremena otac se vratio rekavši da se ne može natjerati da ide. Moja je majka inzistirala da se vrati. Tu večer obilježio je i njegov debitantski koncert s “Bijelim dugmetom” u Sarajevu. U međuvremenu se moja majka sa Smakovcima našla u neobjašnjivoj situaciji i zbog silnog uzbuđenja rodila prije vremena. Dakle, ja sam rođena na dan prvog koncerta mog oca sa “Bijelim dugmetom” – 11. februara, kako je Sanda ispričala za Telegraf.

• Tek nakon nekoliko mjeseci ponovno ju je sreo, tijekom turneje koja ga je dovela do Beograda, odakle će otputovati u Kragujevac da posjeti svoju jedinicu. Vođen svojom strašću prema glazbi, imao je nadu i uvjerenje da će Sanda krenuti sličnim putem. Unatoč klaviru i završenoj glazbenoj školi, njezini prsti koji su nekada pritiskali tipke na kraju su se odlučili baviti slikarstvom. Bilo je samo po sebi razumljivo, s obzirom na moj afinitet prema njemu, da je moje bavljenje glazbom neizbježno.

Završio sam studij klavira; međutim, dok je on od najranijih dana volio svirati, moja je strast bila crtanje. Do druge godine srednje škole odlučio sam da će moj pravi poziv biti slikanje, no glazba je dosljedno ostala sastavni dio mog života. On je zamislio moju budućnost. – No, neposredno prije njegove smrti u kolovozu, afirmirao sam mu svoj umjetnički identitet uspješnom prodajom svih svojih radova na izložbi u Bolu na Braču.

• Bio je krajnje oduševljen i više puta je ponavljao da vrijednost umjetnosti određuje njezina tržišnost, prisjeća se Sanda. Iako nije bio strog kao njegov otac, bila je itekako svjesna da neke stvari ne dopuštaju kompromise u njegovim očima. Nije bio pretjerano strog; međutim, postojala su određena načela na kojima nije bio spreman učiniti ustupke. Bilo mi je imperativ da budem primjereno odjeven i potpuno pokriven, s odjećom zakopčanom do vrata. Sandino ga je priznanje kao umjetnika pojavilo tek nakon smrti njezina oca.

Prije tog trenutka bio je jednostavno tata – vječito nasmijan, veseo i borbama… Tek nakon njegova odlaska počeo sam se baviti njegovom glazbom i gledati njegove videe, vođen osjećajem čežnje za njim. Ovo je razdoblje obilježilo moje buđenje u smislu njegova doprinosa glazbenoj industriji i utjecaja koji je imao u njoj. U vrijeme njegove smrti imao sam 30 godina. Prije njegova odlaska moj fokus nije bio na umjetnosti; Bila sam zaokupljena sinom i drugim prioritetima u životu.

• Žao mi je što o njoj nismo razgovarali temeljito koliko smo trebali. Umjetnik gracioznog i privlačnog osmijeha. Za Lazu Ristovskog bilo je karakteristično da voli roze starke i farmerke 501. Imao je izrazitu averziju prema odijelima, pa je umjesto toga birao košulje koje je izradila njegova žena. Intrigantno, unatoč svojoj glazbenoj profesiji, suzdržavao se od slušanja glazbe kod kuće; međutim, tijekom vožnje uživao je uz zvuke Shadesa i benda „Toto. Za doručak je volio mljevenu plazmu i čokoladno mlijeko.

Guštao je u palačinka torti s orasima koju je pripremila njegova svekrva i uživao u dimljenom lososu. Često bi šetao uz Dunav. Skijanje mu nije bilo po volji. U mladosti se bavio košarkom i razvio strast prema jambu. Bio je vlasnik mačke po imenu Kantara i papige po imenu Charlie, kao i nimfe. Ljubav koja je ostala neugašena unatoč raspadu braka. Žene su mu se divile, a uspio je osvojiti i nju, jedinu koja je isprva odolijevala njegovom šarmu. Sa 17 godina su se prvi put susreli.

• U jednoj diskoteci u Kragujevcu, tata je inicirao pristup prema njoj, privučen jer je bila jedina osoba koja nije pokazivala interes da bude s njim. Nakon što je uspio pridobiti njezinu naklonost, oni su, kao prilično mladi, donijeli odluku da će me začeti i prilično kasno obavijestili svoje roditelje. Naposljetku, bake su bile te koje su ih natjerale da dovrše Više ekonomskih…

Unatoč razdvojenosti, njihova ljubav jedno prema drugom ostala je nepokolebljiva. Formalno su prekinuli svoju vezu; unatoč tome, vjerujem da je njihova ljubav jedno prema drugome opstala. Moja majka, koja se preziva Ristovski, posjeduje njihovu zajedničku fotografiju izloženu u spavaćoj sobi. Tijekom posljednja dva mjeseca njegova života, ona je bila uz njega, baš kao i ja, što me navelo na zaključak da su se možda pomirili. Dok je bila u Hrvatskoj, rekao mi je: “Samo da je uhvatim za kosu!”

• Po njenom dolasku, on je uspio u tom nastojanju i odmah mi je izrazio svoju zahvalnost. Njegove posljednje dane provodili su zajedno, držeći se za ruke, pričala je kroz suze Lazina voljena prije osam godina. Unatoč borbi s multiplom sklerozom i rakom, koji mu je u konačnici odnio život u roku od tri mjeseca, zadržao je svoj prepoznatljiv topli osmijeh. – Preminuo je tri mjeseca kasnije.

Unatoč teškoj bolesti, nikada nije pokazivao nikakve znakove bolesti. Zadržao je stalni osmijeh. Do posljednjeg dana nastavio je raditi na albumu “Drvo života”. Nije popustio. Ni u jednom trenutku nisam osjetila da se bliži kraj, napominje Sanda. Najradosniji događaj za Lazu dogodio se kada je preuzeo ulogu djeda, jer je Sanda na svijet dočekala njegovog unuka Tomislava.

• “To se dogodilo desetak dana prije njegove smrti”, primijetila je Sanda Ristovski Grlić. Dijete u Lazi ostalo je vječno mlado. Jednom prilikom, prilikom posjete njegovom ateljeu, zatekao sam ga izuzetno dobro raspoloženog. Iako je bio tipično veseo, nikad nije pokazivao znakove nervoze ili ljutnje, taj se dan osjećao posebno. Rekao mi je: “Ne možeš zamisliti radost koju sam danas doživio… Prijatelj me posjetio i poklonio mi tri video kasete s Pticom trkačicom! Gledao sam ih cijeli dan!”

Osmijeh mu je podsjećao na dječji… Jao, tog osmijeha više nema. Izražava svoju potpunu fascinaciju privrženošću koju je Laza stvorio s majkom u dobi od 17 godina. Osim toga, smatra izvanrednim da je njezin otac počeo ozbiljno skladati glazbu u dobi od 11 godina. Prijateljstva koja je gajio također su izvor velikih intriga za nju. Po mom mišljenju, najzanimljivija faza njegova života dogodila se tijekom boravka u “Smaku”, gdje je boravio sa svojim prijateljem Chapom.

• Ovo razdoblje karakterizirao je potpuni kaos kako noću tako i tijekom dana, obilježen kontinuiranim priljevom pojedinaca, glazbe i žena. Nadalje, zbunjuje me činjenica da su roditelji tako mladog čovjeka dopustili da prati Bokija Miloševića najprije u Beograd, nakon čega se on kasnije osamostalio. Tijekom ljeta 1975. s “Bezimenima” nastupa u Bečićima, gdje privlači pažnju Bokija Miloševića, koji ga potom dovodi u Beograd.

Nakon što mu je dosadilo traganje za Lepom Lukić, odlučio je pokupiti svoje stvari i otputovati u Kragujevac. Nekoliko dana kasnije održao je svoj inauguracijski koncert sa Smakom na Filološkom fakultetu u Beogradu. Laza se nikada nije sa žaljenjem osvrtao na svoju odluku da se pridruži Bijelom dugmetu, jer je Goran Bregović ostao nepokolebljiv prijatelj cijeloga života. Nadalje, “Smak” se dosljedno želio vratiti i nastupiti s njima kad god bi se za to ukazala prilika. Lazino je ime uvršteno u obrazovne čitanke, dobio je nagradu za životno djelo 2003. i 2005. godine, a istaknuo se u svim glazbenim žanrovima.