U modernoj i klasičnoj kuhinji se luk, mrkva i ponekad celer koriste kao baza ili temeljac prije nego dodamo ostatak da se prži. Ova baza se u španskoj i italijanskoj kuhinji zove sofrito, a u francuskoj kuhinji se zove mirepoix. Međutim, ima onih koji vjeruju da se luk dodaje tek kasnije i danas otkrivamo zašto to tako misle.
- U našem kraju, tipična praksa kod većine domaćica kada se priprema ručak uključuje luk, mrkvu i izbor drugog povrća koje treba pirjati prije nego što se ubaci meso. Unatoč tome, kulinarski stručnjaci tvrde da je ova metoda neispravna, a evo i zašto.
Mljeveno meso igra ključnu ulogu u kulinarstvu, djelujući kao temeljni sastojak u širokom nizu recepata i služeći kao primarni nadjev za jela kao što su punjene paprike, pite i tikvice. Štoviše, mljeveno meso čini temelj slatkih jela kao što su klasične mesne okruglice, punjene polpete i musaka.
Njegova sposobnost miješanja s različitim sastojcima ne samo da povećava isplativost, već također pokazuje njegovu svestranost, omogućujući mu prilagodbu gotovo svim kuharskim pothvatima. U domeni kulinarskih tehnika prženje je prepoznato kao omiljeni pristup, unatoč mogućnosti povremenih grešaka tijekom njegove izvedbe. Tradicionalno se luk narezan na kockice pirja dok ne omekša te mu se doda mljeveno meso.
- Ipak, nedavna istraživanja pokazuju da učinkovitija tehnika uključuje prženje mljevenog mesa prije dodavanja luka. Ova metoda uspješno zatvara pore u mesu, smanjujući mogućnost prekuhavanja i rezultirajući sočnijom teksturom.
Dodatno, dodavanje luka nakon pečenja mesa pojačava oslobađanje mirisnih okusa, čime se podiže ukupni profil okusa jela. Mljevena govedina široko je omiljen izbor u cijelom svijetu, predstavljajući značajnih 46 posto američke prehrane, prema izvješću Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Kako se približava sezona roštiljanja na otvorenom, želja za mljevenim mesom će rasti. Važno je uzeti u obzir uvide kulinarskih stručnjaka o ovom trendu. Naime, mljeveno meso nudi vrijednih 20 grama proteina, što čini polovicu preporučenog dnevnog unosa. Važno je naglasiti da je ovaj protein dobiven isključivo iz životinjskih izvora.
- Proteini igraju ključnu ulogu u rastu i obnavljanju mišića, kostiju i tkiva, dok također pomažu u prijenosu kisika kroz krvotok. Nadalje, opcije biljnih proteina pružaju dodatnu prednost pojačavanja osjećaja sitosti, što može pomoći u kontroli težine.
Odabir proteina biljnog podrijetla nedvojbeno je razboritiji izbor jer redovita konzumacija mljevene govedine može negativno utjecati na zdravlje zglobova i bubrega. Konzumacija životinjskih bjelančevina, posebice crvenog mesa, povezana je s povišenom razinom mokraćne kiseline, što potencijalno dovodi do stvaranja kristala u zglobovima i pojave bubrežnih kamenaca.
- Ovi problemi su široko poznati zbog svojih vrlo neugodnih i razornih posljedica. Za poboljšanje cjelokupnog zdravlja preporuča se odlučiti se za izvore proteina biljnog podrijetla. Čak i mala količina mesa može pridonijeti značajnom broju kalorija.
Uzmimo, na primjer, hamburger napravljen od oko 120 grama mljevene govedine, koji sadrži otprilike 326 kalorija. Uključivanje sira, pancete ili dodatnog mesa može se brzo akumulirati u veliki udio vašeg dnevnog unosa kalorija. Kako biste riješili ovaj problem, savjetuje se odabir nemasnih komada mesa za pripremu obroka.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Nutrients, kardiovaskularni sustav može doživjeti trenutne učinke. Prehrana bogata zasićenim mastima može dovesti do pojačane upale i potaknuti endotelnu disfunkciju. Ovo stanje označava oštećenje i poremećaj endotela, osnovnog organa koji oblaže cijeli vaskularni sustav.
- Endotel igra ključnu ulogu u brojnim funkcijama, kao što je upravljanje vaskularnim tonusom, sprječavanje agregacije trombocita, reguliranje kretanja leukocita, nadgledanje rasta glatkih mišićnih stanica i kontrola propusnosti vaskularne stijenke.
Usporedna studija između dvije skupine pojedinaca otkrila je da je jedna grupa birala obroke bogate zasićenim mastima, dok je druga grupa preferirala zdravije opcije. Zaključak je da prije značajnih događaja, poput ispita ili sastanaka, nije preporučljivo konzumirati obroke bogate zasićenim mastima. Istraživanja pokazuju da unos zasićenih masti negativno utječe na koncentraciju i fokus, neovisno o unosu kalorija. Rezultati jasno otkrivaju da su oni koji su prije testa konzumirali masniji obrok pokazali slabije rezultate u procjeni koncentracije.
