Desilo Vam se da Vas je pas ili čopor pasa napao, a Vi ste samo nastavili da trčite i bježite što dalje od njih? To je velika greška, jer na taj način zapravo izazivate još veći bijes kod psa i to pokušavajte da izbjegavate u budućnosti.
Tema našeg trenutnog razgovora usredotočena je na vrlo željnu domaću životinju. Uspoređujući pse s mačkama, postaje očito da psi pokazuju altruizam i neusporediv stupanj dobronamjernosti i odanosti prema svojim ljudskim dvojnicima. Prijenos straha s ljudi na pse može se dogoditi ispuštanjem feromona. Fiziološki odgovor na strah uključuje oslobađanje određenih kemikalija u ljudskom tijelu, koje psi mogu detektirati, uzrokujući da i oni dožive strah.
- Psi obično ne pribjegavaju odmah agresivnom ugrizu; njihova odluka o napadu ili ne temelji se na njihovom vlastitom razboru. Umjesto toga, psi često reagiraju na strah lajanjem. Nasuprot tome, ljudi u sličnim situacijama obično reagiraju nespretno, često mlatarajući rukama. Susret s pčelama sličan je ovom scenariju jer nagli pokreti mogu povećati šanse za dobivanje uboda. Ključ leži u očuvanju pribranosti, iako to može biti teško usred takvih situacija.
Imajući na umu bit naše rasprave, pojedinci će doći do spoznaje da se uistinu nema čega bojati. Ove nalaze iznio je dr. Budimir Grubić, veterinar i direktor JKP Veterina Beograd. Može se činiti pojednostavljenim dati takvu izjavu, a da niste osobno iskusili bol ili neprijateljstvo psećeg ugriza ili napada. Kako biste se obratili onima koji dovode u pitanje ovu tvrdnju? Koliko mi je poznato, vjerojatnost da će vas pas napasti na Zemlji je manja od 0,5 posto.
Pretpostavimo da je mali postotak, otprilike tri posto pasa sklon ispoljavanju agresije prema bilo kome. Većina incidenata povezanih s psima proizlazi iz različitih okolnosti. Te okolnosti mogu uključivati da se pas osjeća ugroženo na svom teritoriju ili da reagira na postupke i ponašanja pojedinca. Želim pojasniti da niti podržavam niti opravdavam agresivno ponašanje pasa. Umjesto toga, želim naglasiti ulogu koju ponekad igramo u takvim situacijama.
Moram priznati da s obzirom da nikad nisam osobno doživio ugriz psa, ne mogu u potpunosti shvatiti ovu problematiku. Međutim, zbog svog bogatog veterinarskog iskustva od četiri desetljeća, osjećam se ponukanim ovom problemu pristupiti s empatijom prema životinjama. Veterinar govori o izazovu nemogućnosti interakcije s brojnim izvanrednim psima koji lutaju ulicama, budući da čeznu za osjećajem pripadnosti, a ostaju nezahtjevani. Liječnik je svladan dubokom tugom zbog ove stvarnosti.
Osvrćući se na određeni trenutak, odvijao se bliski susret s čovjekom u pratnji psa šarplaninca. Kako ste reagirali kada je iznenada izašao iz svog dvorišta i zapriječio vam put? Ključno je da se odupremo dopuštanju strahu da upravlja našim postupcima. Često se kaže da lijepa riječ ima moć otključati i najnepopustljivije barijere. Prije otprilike dva desetljeća posjetio sam uzgajivača šarplanine u Malom Mokrom Lugu.
Stojeći ispred rezidencije, pas šarplani po imenu Jambo naglo je iskočio iz nastambe i susreo nas licem u lice. Bez ikakvog vidljivog razloga, riječi “Moj divni, maleni, narančasti pas” pobjegle su mi s usana, unatoč činjenici da njegova pasmina nije bila važna. Na moje zaprepaštenje, pas je stao i smjestio se. Bio sam zatečen. Podsvjesno, moja se ruka pružila prema njemu. Iako moram naglasiti da nisam imao namjernu namjeru da ga pogladim, uhvatio sam se kako instinktivno to činim bez obzira.
Nakon što je primio moj dodir, uzvratio mi je lizanjem i zatim me otpratio natrag u dvorište. Iznenađujuće, povukao se u svoju kućicu za pse bez ikakvih naznaka da naša interakcija nije bila uobičajena. Doktor Budimir Grubić savjetuje da psima na ulici prilazite s nježnim izrazom lica, a ne agresivno, jer se to pokazalo kao najučinkovitiji pristup. No, pridržavaju li se istih smjernica traumatizirani psi ili oni skloni brzoj reakciji? Stručnjaci tvrde da opetovano izazivanje, udaranje ili plašenje psa neizbježno rezultira posljedicama.
Slično tome, ako je osoba podvrgnuta takvom tretmanu, vjerojatno će reagirati na sličan način. Ključno je zapamtiti da bijeg nikada nije rješenje. Prema riječima stručnjaka, ako se izravno suoči, nijedan pas, čak ni skupina pasa, neće započeti napad. Dakle, kada naiđemo na nepoznatog psa, što trebamo učiniti? Kao ljudi, mi prirodno nadvisujemo pse u smislu veličine, što ih tjera da nagnu glavu prema gore kako bi uspostavili kontakt očima. Ključno je uspostaviti samouvjeren i neustrašiv kontakt očima.
Za uspostavljanje pravilnog odnosa sa psom preporuča se lagano savijati i ispružati ruku, pozicionirajući gornji dio prema psu izbjegavajući dlan. U prisustvu skupine pasa, dr. Grubić predlaže da se započne kontakt s psom koji prvi priđe, obično vođom čopora. Kada prilazite psu na uzici pod nadzorom vlasnika, važno je voditi računa o odgoju i dresuri psa. Kako biste započeli prijateljsku interakciju s psećim društvom, važno je pristojno upitati: “Mogu li imati privilegiju maziti vašeg četveronožnog prijatelja?”
- Ovo ne samo da pokazuje dobre manire, već otvara i priliku za razgovor kako s vlasnikom psa tako i sa samim psom. Skretanjem pažnje psa s njegovih trenutnih aktivnosti, govornik može uspostaviti vezu. Važno je napomenuti da su i djeca u opasnosti od napada pasa. Postoje li neke posebne preporuke ili prijedlozi za roditelje i djecu u tom smislu? Iznenađujuće, dr. Grubić otkriva da se značajan broj ugriza pasa događa unutar školskih prostorija, što može biti iznenađenje.
Zapanjujuće, polovica djece uključene u ove incidente ne pokazuje strah i čak nastavlja davati hranu psima, pod utjecajem roditelja koji ovaj čin doživljavaju kao čin dobrote. U određenim slučajevima pas može skočiti na dijete tražeći milost ili hranu, ali nenamjerno ulije strah u dijete, navodeći ga da instinktivno odgurne psa. Nažalost, ovaj čin guranja i straha može kod psa izazvati agresivan odgovor. Iako strah kod djece nije moguće potpuno eliminirati, dr. Grubić ističe važnost edukacije i djece i roditelja o tome kako pravilno reagirati u takvim situacijama.
Magazin Dog daje sljedeće smjernice za susrete s psima lutalicama ili čoporom pasa: Koristite se prijateljskim izrazom lica i upotrijebite verbalnu prijevaru. Uspostavite kontakt očima kako biste uspostavili vizualnu vezu. Lagano čučnite i savijte tijelo. Nježno ispružite ruku prema psu, s dlanom okrenutim prema dolje, i lagano je ispružite. Kada se suočite sa skupinom pasa, pobrinite se da uspostavite komunikaciju s prvim psom koji vam priđe i suzdržite se od pokušaja bijega.
