Oduzimanje tuđeg života je nešto najjezivije što čovjek može da uradi, ali nije to uvijek stvar koji rade oni sa poremećajima. Postoje i slučajevi kada ljudi to počine iz samoodbrane ili sasvim slučajno. Danas otkrivamo malo više o jednom poznatom slučaju.
- Žarko Laušević je nakon ubojstva izgovorio tri riječi od kojih se psiholog naježio. Žarko Laušević je slavljen kao jedan od najboljih glumaca domaće kinematografije, ali je kroz život nosio duboku bol u duši o kojoj je rijetko govorio.
Zapravo, bila je potrebna samo jedna noć i 30 sekundi da njegovo dotadašnje idilično postojanje padne na muke. Žarko Laušević je u noći s 30. na 31. srpnja 1993. godine, u trenutku straha za svoj i bratov život, s devet metaka smrtno ubio Dragora Pejovića i Radovana Vučinića, koji su imali 20 i 21 godinu.
“Zastali smo u kafiću, a nakon što smo naručili hranu, pitao sam konobaricu: ‘Kakva je ovo smetnja?’ kad sam čuo neku buku, mladić je sjedio na zidu kafića i upitao: “Što je bilo, prijatelju?” Ja sam odgovorio: ‘Ništa, sve je u redu’, pa se ta razmjena ponovila, dva puta i treći put nisam učinio ništa što bi izazvalo sukob”, primijetio je Laušević i nastavio: Neki čovjek mi je prišao, a onda sam dobio udarac.
- Bio sam gurnut, povučen i udaren… nakratko sam izgubio svijest. Vjerujem da cijeli incident nije trajao više od trideset sekundi, ali moje je sjećanje fragmentirano i zbrkano. Osjetio sam torbu koju sam obično nosio preko ramena, au kojoj je bio pištolj.
Iako sam uspio pobjeći, napad se nastavio. Preplavljen užasnim osjećajem straha, zabrinuo sam se da su mi ispale kontaktne leće. Tada sam primijetio brata kako leži samo dva metra dalje, a iznad njega netko ga nekim predmetom udara u glavu. Osjećao se kao da mu je oduzet život, bez razmišljanja. Psihijatar Jovan Marić izjavio je da je bio dio tima koji je radio neuropsihijatrijsko vještačenje glumca nakon ubojstva.
Jednom prilikom je spomenuo da se kod Lauševića raspitivao o detaljima incidenta, konkretno je li njegovim postupcima ili gestama potaknuo sukob. Marić je napomenuo da je Žarku Lauševiću postavio pitanje: “Jeste li kao glumac svjesni da možete nekoga neverbalno uvrijediti, a da ne izgovorite ijednu riječ?
Prema Marićevim riječima, Laušević je na pitanje odgovorio “ne sjećam se”. Nadalje je naveo da je Laušević mislio da se radi o nesretnom slučaju. Glumac je optužen za ubojstvo te ga je sud osudio na 15 godina zatvora. Naime, 1994. godine u Crnoj Gori je osuđen na 15 godina zatvora zbog prekoračenja nužde u nužnoj obrani. Ipak, ta mu je kazna kasnije smanjena na četiri godine 1996.
- Četiri i pol godine proveo je u zatvorima u Požarevcu i Spužu, a po izlasku 1998. preselio se u Ameriku zbog bojazni od moguće krvne osvete. “Nisam iznio završnu riječ tijekom nedavnog suđenja.
Onim obiteljima koje su pretrpjele želim ponoviti da u potpunosti shvaćam zlo koje sam im nanio, kao i tragediju koju su proživjeli i proživljavaju”, rekao je. medijima prije odlaska u inozemstvo, navodi “Politika”. “Shvaćam da on ne može sagledati patnju, ali ja bih bila najsretnija živa osoba da su se stvari drugačije odvijale, da sam mogla drugačije postupiti… U crkvi stalno palim tri svijeće: jednu za oca, a drugu dva za nas.
- Čini se da smo svi počinili značajne grijehe – i oni i ja – pa nas je Bog ujedinio na ovaj način: da ih kaznim svojim djelima, dok ja nosim težinu njihovih posljedica…” – primijetio je Laušević.
