Pjevač Haris Džinović u nedavnom je intervjuu hrabro progovorio o razvodu od bivše supruge Meline, rasvijetlivši mnoge detalje o kojima je javnost samo mogla nagađati. Sada je otkrio i trenutak kada je njihovoj vezi došao kraj, međutim, pred medijima nije želio razgovarati o razlozima njihovog razvoda.
Haris se duže vrijeme suzdržao od govora o brakorazvodnoj situaciji, odlučivši da ne potvrdi niti opovrgne nijednu od glasina koje kruže u medijima. No, nedavno je donio odluku prekinuti šutnju i otkloniti mnoštvo nagađanja. U iznenađujućem otkriću, Haris je dao novi pogled na situaciju. Pojasnio je da ga je zapravo ostavila partnerica, a ne obrnuto. Svjesna je razloga svoje odluke. Haris je priznao da je prije godinu ili godinu i pol dana za njega bilo puno izazova, jer je njegova obitelj prolazila kroz poteškoće. Dok su svi živjeli zajedno, njegova se partnerica odlučila dobrovoljno iseliti. Zbog toga se Harisu mogućnost pomirenja čini neizvjesnom. Situaciju je usporedio s prelomljenjem komada kruha na pola i pokušajem ponovnog sastavljanja, pitajući se kakav će biti ishod. Ova razmišljanja Haris je podijelio sa magazinom “Una”.
Vrijedi spomenuti da se Haris nedavno osvrnuo na temu svog razvoda, ističući da je Melina ta koja je donijela odluku da ga ostavi. “Svjesna je razloga za njezin odlazak, jer nisam ja inicirao razlaz”, rekao je. Tipično, supružnik koji je prevaren često zadnji otkrije istinu. Neki tvrde da je razvod najizazovnije iskustvo s kojim se čovjek može suočiti, čak i više od gubitka voljene osobe. Međutim, pomalo se ne bih složio s tim mišljenjem. “Ako više ne uživaš u mom društvu, ja nemam želju biti u tvom”, iskreno je rekao Haris u intervjuu za Showbuzz.
BONUS SADRŽAJ : ZDRAVLJE – Čajevac
Tijekom istraživanja Australije 1770. godine, posada istraživačkog broda britanske kraljevske mornarice naišla je na zadivljujuću biljku poznatu kao drvo čaja. Kapetan James Cook i njegova posada su se spustili blizu današnjeg Sydneya, gdje ih je dočekalo mnoštvo gustog drveća s mirisnim lišćem ljepljive teksture.
Posada je o ovoj posebnoj biljci saznala od domorodačkog stanovništva tog područja, koji je dao iscrpan izvještaj o ljekovitim svojstvima stabla. Bezbrojnim je generacijama aboridžinska zajednica visoko cijenila lišće ovog drveta, koristeći ga za liječenje ozljeda i rana. Prema njihovim vjerovanjima, kada se ti listovi spuste u vode obližnjih laguna, oni prožimaju tekućinu izvanrednim ljekovitim svojstvima zbog ulja koje sadrže. Primjenom svježe odsječenih listova izravno na rane, iskusili su neizmjerno snažan ljekoviti učinak, učinkovito suzbijajući razne kožne infekcije i olakšavajući oporavak teških ozljeda.
Korištenje čajevca u tradicionalnoj medicini postalo je popularno među Europljanima u 19. stoljeću nakon njihova dolaska u Australiju. Od tada se pojavio kao omiljeno rješenje za rješavanje raznih stanja kože, uključujući posjekotine, rane, opekline, ugrize i brojne druge bolesti. Nakon toga, znanstvene ustanove pokrenule su istraživanja i opsežne zapise o terapeutskim svojstvima stabla čaja, što je dovelo do uspostave komercijalnih plantaža za ekstrakciju ulja čajevca u velikim razmjerima tijekom 1970-ih i 1980-ih. U svom istraživanju dr. A. R. Penfold iz Sydneya došao je do revolucionarnog otkrića: eterična ulja ekstrahirana iz lišća čajevca posjeduju zapanjujuću antiseptičku snagu koja je nadmašila fenol, mjerilo antiseptičke snage u ranim 1900-ima, za nevjerojatnih trinaest puta. Ovo otkriće objašnjava izuzetnu učinkovitost ulja čajevca kao prirodnog antiseptika. Ne samo da je iznimno moćan, već se može pohvaliti i netoksičnošću i nježnim djelovanjem na kožu, bez iritacija.
