Vinski podrum raspisao je oglas u kojemu traži svježu degustaciju za svoj lokal.
Pijana osoba koja je ozbiljno zanemarena podnijela je molbu za radno mjesto.
Direktor tvrtke razmišljao je kako odbiti njegovu kandidaturu. Kao test dali su mu čašu s vinom…
Ovaj chardonnay, koji je tri godine odležao na sjevernoj padini i sazrijevao u čeličnoj bačvi, možda nije vrhunskog kalibra, ali je ipak u granicama prihvatljivog.
Direktor je kimnuo u znak slaganja, potvrđujući izjavu. Dodajte mu sljedeću čašu da je kuša!
Cabernet, odležao ukupno osam godina, uzgojen je na jugozapadnoj padini i dozrijevao je u hrastovim bačvama na temperaturi od 8 stupnjeva.
Uz dodatne tri godine sazrijevanja, očekuju se iznimni rezultati. “Apsolutno.” Pruži mu treću čašu…
Pijani pojedinac je izjavio:
“Ovaj fini i ekskluzivni šampanjac od bijelog pinota.
Direktor je bio zatečen, njegovo čuđenje je bilo vidljivo.
Razmijenio je znakovit pogled s tajnicom i diskretno joj podijelio povjerljivu poruku.
Djelujući brzo, odmah je izašla iz sobe samo da bi se ponovno pojavila nekoliko trenutaka kasnije, noseći čašu napunjenu urinom.
Prema pijanoj osobi: Ja sam 26-godišnja plavuša koja se nedavno preselila u novu državu. Ako mi se ne osigura posao, otkrit ću identitet oca.
Dodatna priča:
U malom selu živio je čovjek po imenu Marko koji je stekao priličnu reputaciju svojom sposobnošću da očara druge svojim pričama. Njegov smisao za dijeljenje intrigantnih anegdota i šala učinio ga je popularnom osobom među seljanima, koji su često tražili njegove priče. Tijekom ugodnog dana, dok je šetao selom, naišao je na skupinu djece koja su se brčkala na livadi.
Uzbuđeno su mu prilazili i žarko ga molili: „Marko, Marko, počasti nas nečim zabavnim! Uz smijeh, Marko je uzviknuo: “Dobro, dobro, imam priču za podijeliti s tobom. Marko je svoju priču započeo predstavljanjem čovjeka koji je imao neobičan običaj nositi tri para čarapa. Na upit o ovom neobičnom izboru, čovjek je odgovorio duhovitom primjedbom kako uvijek treba biti spreman na neočekivani susret s paradom slonova.
Uz smijeh, djeca su u šali ispitivala praktičnost nošenja tri para čarapa, uzvikujući: “Haha, to je smiješno! Uz smijeh, Marko je odgovorio: “Uistinu, to je bio taj pojedinac! Život je pun iznenađenja, stoga je pametno uvijek biti spreman na nepredviđeno. Nakon toga djeca su nastavila sa svojom igrom, a Marko je nastavio, uvijek spreman svakoga tko bi ga upitao počastiti još jednom zabavnom anegdotom.
Jer, kao što je imao običaj izjaviti, “Život je prepun nepredviđenih okolnosti, a veselje služi kao krajnji lijek za sve nevolje! Evo dodatne priče s bonus twistom: U neobičnom gradiću na obali rijeke živio je pojedinac po imenu Ivan, poznat po svom neusporedivom daru brbljanja. Njegove su priče bile toliko zadivljujuće i živopisne da su pojedinci iz susjednih sela dolazili da ih čuju.
U nastojanju da okupi zajednicu, Ivan je donio odluku organizirati ekstravagantan piknik uz obalu rijeke tijekom ljetnih mjeseci. Ovaj je događaj trebao biti dan čistog užitka, zajedno s ukusnom kuhinjom i zadivljujućim pričama. Građani su nestrpljivo hrlili u veliki šator, uživajući u ukusnim jelima dok su bili zabavljeni Ivanovim širokim nizom priča. Te su se priče kretale od uzbudljivih avantura u dalekim zemljama do zabavnih anegdota koje su se događale upravo u njihovu gradu.
Od svih ispričanih priča, najviše je zanimanja izazvao zapis o ribaru zlata. Ivan je započeo pripovijest: “U davna vremena stanovao je jedan marljivi ribar koji je svaki dan odlazio na rijeku da nabavi ribu za svoje najdraže. Jednoga dana, bacajući uže s obale, uspio je uhvatiti u zamku vrlo neobična riba Dok je on vadio ribu iz vode, ona je izgovorila ove riječi: ‘Dopusti mi da se vratim u rijeku, au zamjenu ću ti ispuniti tri želje.
‘ Publika je bila očarana dok je Ivan strastveno ispričao priču o ribarevim željama, koja se odvijala na iznenađujući način i iznijela vrijedne životne lekcije. Po završetku pripovijedanja publika je zapljeskala i pitala Ivana bi li organizirao još jedno druženje oko pripovijedanja. Ivan je odgovorio srdačnim smijehom i uzviknuo: “Apsolutno! Priče, poput riba, posjeduju svojstvenu kvalitetu koja ih čini još obilnijima i zadivljujućima kada se međusobno dijele!
U gradu je tradicija organiziranja piknika popraćenih zanosnim pričama postala redovita pojava. Ivan, vrsni pripovjedač, svojim je pričama uvijek razveseljavao ljude ostavljajući ih blistavim osmjesima i punim srcima. Prema Ivanu, priče služe kao most koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, prenoseći vrijedne lekcije o čudima života i značaju zajedničkog dijeljenja.
