Pjevač je dao do znanja da je zapalio svoju posljednju cigaretu, označavajući kraj jedne ere. Halid Bešlić je 2009. godine doživio tešku prometnu nesreću u kojoj je ostao bez desnog oka. Njegov boravak u bolnici u Sarajevu trajao je 24 dana, a ovaj događaj je imao značajan utjecaj na njegov život, ispričao je i sam pjevač.
- Nakon nesreće, moj pogled na život doživio je duboku promjenu. Sada vodim organiziraniji život, život koji karakterizira pažljivo razmišljanje i razmatranje. Prošli su dani kada sam živio vrtoglavim tempom, vozeći 300 milja na sat. Također sam donio svjesnu odluku da se suzdržim od alkohola. U prošlosti mi je trebalo nevjerojatnih 30 piva da se osjećam pijano, ali ti su dani sada iza mene. Uvijek sam cijenio vrijednost života. Sama nesreća nije bila rezultat nesmotrene vožnje ili bilo kakvog namjernog postupka s moje strane.
Bio je to samo trenutak nesreće, kad sam pritisnuo kočnice i neočekivano skrenuo u susjedni kanal, udarivši pritom glavom. Putovao sam skromnom brzinom od 40 milja na sat, no čak i u takvim okolnostima, ozljede su bile moguće. Incident se dogodio rano ujutro, oko 4:30, kada je umor počeo hvatati maha. Jasno se sjećam cigarete koja mi je visjela iz usta, a to je bila posljednja koju sam zapalio prije nego što se nesreća dogodila. To je dokaz nepredvidive prirode sudbine.
- Halid je, osvrćući se na pisanje medija o incidentu, pojasnio da nikome nije naudio. Nositi se s posljedicama nesreće bio je izazov jer sam se borio s emocionalnim i praktičnim aspektima situacije. Slijedom toga, donio sam odluku da se odreknem svojih vozačkih prava. Od tada nisam vozio, oslanjajući se na kćer i prijatelje za prijevoz. Što se vožnje tiče, definitivno sam zaključio – završio sam s tim.
Pjevač je nakon nesreće otkrio da se znatno udebljao, iako je napomenuo da to nikako ne utječe na njegovo pjevanje. “Trenutno imam višak kilograma i moram priznati da nisam zadovoljna time”, iskrena je bosanskohercegovačka pjevačica. Nadalje je objasnio da je nakon jedne nesreće prestao pušiti, zbog čega se naglo udebljao za više od 20 kilograma. Ova ga je neočekivana promjena iznenadila, ali je začudo pozitivno utjecala na njegove pjevačke sposobnosti.
- Nikada nisam pjevao bolje nego sada, uzviknuo je uz radostan smijeh. Halid Bešlić, rođen 1953. godine u malom selu Vrapci kod Knežine u općini Sokolac, odrastao je u skromnom domaćinstvu. Majka Behara bila je domaćica, a otac Mujo radio je u šumarstvu. Kao najstarije dijete, Halid je imao četiri mlađe sestre i bio je izložen majčinoj strani obitelji, koja je imala duboku strast prema glazbi. Njegovi stričevi i rođaci bili su nevjerojatno talentirani za tradicionalne instrumente i često su ih zabavljali na okupljanjima.
Halid je u djetinjstvu otkrio vlastiti smisao za pjevanje, osvajajući svojim nastupima rodbinu, prijatelje i komšije. Tijekom svog ranog obrazovanja, Halid je od prvog do šestog razreda konstantno bio odličan u obrazovanju. Ipak, priznao je da je u određenom razdoblju došlo do blagog pada u studiranju. Ipak, uspio je položiti sedmi razred s odličnim uspjehom, a dobar uspjeh nastavio je iu osmom razredu. Unatoč prvotnoj želji da ide u građevinsku tehničku školu, ocjene u posljednja dva razreda osnovne škole bile su ispod uvjeta za upis.
- Zbog toga se odlučio za stolarski zanat u Sarajevu. Po završetku školovanja zaposlio se i kasnije završio višu školu za menadžment. Zanimljivo, tu činjenicu rijetko spominje u intervjuima, jer sebe ne smatra menadžerom, već jednostavno stolarom. Vrijeme je provodio radeći na građevini, a povremeno se bavio i pjevanjem. Kasnije se učlanio u Kulturno-umjetničko društvo „Zijo Dizdarević“, gdje je povremeno ispoljavao svoj plesni i pjevački talent.
Međutim, profesionalna karijera u umjetnosti nikada nije ozbiljno razmatrana, prvenstveno zbog prevladavajućeg uvjerenja u njegovoj obitelji da takvoj profesiji nedostaje časti i integriteta, te da je umjesto toga viđena kao neozbiljna. Sve se promijenilo tijekom služenja vojnog roka kada je dobio priliku pjevati u vojnom orkestru. Pozitivan prijem i svakodnevne pohvale koje je dobivao tijekom tog vremena naveli su ga da ozbiljno razmišlja o glazbi kao svom glavnom zanimanju.
