“ZA 2 GODINE OD OVOG SAM ZARADIO DŽIP, KUĆU, KAFIĆ I KONJE” Šok-priča o uspehu na 350 km od Beograda! “Nazvao me čovek i kaže…”

Nenamjerno sam postao vlasnik sanskih koza. Privlačnost njihove alpske ljepote i proizvodnje mlijeka bila je neporeciva. Sve se dogodilo u trenutku kada mi se obratio čovjek, očajnički želeći pronaći novi dom za ove koze. Očito se pročulo da sam zainteresiran za ovaj pothvat.

• Nije bilo tko dobio priliku brinuti se za ove koze, ali ja sam imao sreću da sam izabran. Poželio sam im dobrodošlicu u svoj prostor i odmah sam bio zadovoljan mlijekom koje proizvode. Držanje 15 ovih koza pokazalo se financijski isplativijim od držanja 40 koza bilo koje druge pasmine. Ovako počinje priča o mladom Admiru Omerčeviću (36) iz fojničkog sela Ragale.

U razdoblju od samo dvije godine, odlučio je krenuti u svijet uzgoja koza, čime je zapravo započeo svoje poduzetničko putovanje. Zanimljivo, u tom kratkom vremenskom roku, on ponosno tvrdi da je dobio ne samo stan i automobil, već i konje, pa čak i šarmantan kafić! Tijekom intervjua s Alenom Avdićem za njegov YouTube kanal otkrio je da je u stanju iz grupe od 15 bijelih koza dnevno izvući 45 litara mlijeka.

• Prethodno je posjedovao 30 alpskih koza i mogao je dobiti istu količinu mlijeka. Proces mužnje odvija se ujutro i navečer. Admir je na komentar odgovorio slatkim osmijehom, shvaćajući korelaciju između njegovog uspjeha u gradnji kuća i kupnje džipova. Otvoreno priznajući svoju situaciju, namjerno je odlučio smanjiti svoj inventar zbog ograničenog prostora njihovog malog bazara i nedostatka mogućnosti da posjeti tržnicu u Sarajevu;

Ipak, u Fojnici uspijeva plasirati širok asortiman proizvoda. Tijekom vikenda bila je posjeta jedne Njemice i jedne crnogorske obitelji, zbog čega je potpuno nestao sav sir u mom posjedu – otprilike četiri do pet kilograma sira, zajedno sa sirutkom i mlijekom. Kako jada kozar, sada u kući nema više ni kilograma sira.

• U pravilu se na farmi nalazi oko 22-23 koze koje se redovito muzu, a uvijek netko navrati i otkupi cjelokupan njihov prinos. Uz prodaju sira, sirutke i kozlića, samo tijekom vikenda uspio je prodati impozantnih sedam kozlića, a prethodne sezone prodao ih je čak 250. Spominje kupca, pa kupce! Navodi da košta 50 maraka (25 eura) po kilogramu. Ako danas nema kupaca, sutra će ih biti dva.

Ljudi mu se obraćaju tražeći pripreme za svoje kućice, traže usluge klanja, pečenja i rezanja. Može li isporučiti? Apsolutno! Zadovoljni su i kupci i on sam. Govori o uspješnosti svog poslovanja i dodaje: Izvrsni proizvodi i poštene cijene! Može prodati 100 artikala, a ako je jedan nezadovoljavajući, brzo se širi negativna riječ među nama.

• Smije se prisjećajući se zabavne činjenice da je jednom zamijenio koze za džip, a sada, s izgradnjom kuće koja je u tijeku, nada se da će imati 150 koza, pokazujući kako svoje poštovanje prema čovjeku s kojim je napravio prvi dogovor, tako i njegovom odlučnost da uspije, čak i na vlastitu štetu.

Admir Omerčević, kozar iz Fojnice, ponosno priča da samo od prodaje kozjeg mlijeka dnevno zaradi 100 maraka. Osim svojih koza, drži i kompletnu staju stoke koju čine tri konja. Nadalje, uzgaja kokoši kao dio svoje kolekcije peradi. Samo prodajom mlijeka svaki dan uspije zaraditi 100 maraka (što je protuvrijednost 50 eura, po cijeni od 2 eura po litri). Osim toga, dnevno proda tri do četiri kilograma sira, a po kilogramu zaradi 20 maraka (10 eura). Dakle, ako izračunate zbroj, prilično je impresivan!

• Ali ne zaboravimo na djecu… Ne samo da nije skrivao svoju mjesečnu zaradu samo od mlijeka, koja je iznosila 3.000 maraka ili 1.500 eura, nego je godišnje zarađivao i 36.000 maraka ili 18.000 eura. Osim toga, može se zapitati gdje su djeca, kao i meso, sir i sirutka. Zvali su me iz Beograda i Zagreba s upitima o pokretanju uzgoja koza. Međutim, nemoguće je u samo pet dana utvrditi hoće li biti uspješna ili ne.

Osobno sam iskusio izazove tijekom prve godine i to nije bio lagan put. Ne može se jednostavno kupiti pet koza i očekivati ​​da će sve doći na svoje mjesto. Morao sam uložiti oko 15.000-16.000 u izgradnju ove staje. Zahtijeva financijsku obavezu. Nisam digla kredit, ali uspjeh se ne može postići preko noći. Da nisu potrebna početna ulaganja, ne bih znao što s novcem.

• Kozar ističe da mu nije u fokusu koliko zarađuje, već kvalitetan život. Supruga mu ne radi i imaju dvoje djece. Naglašava važnost razumijevanja da postizanje bilo čega značajnog zahtijeva vrijeme i trud, priznajući poteškoće na tom putu. Međutim, svoju upornost i odlučnost ponosno pripisuje pokretačkim snagama svog uspjeha. Upuštajući se u novi pothvat, on i supruga zajedno su zasadili pozamašnih 100 kilograma luka, a ostaje pitanje kakav će biti ishod.

Admir, koji je nedavno uzeo tromjesečnu pauzu s posla bez plaće, optimističan je usprkos rizicima. Uložio je 700 maraka u pothvat koji bi mogao biti podložan nepredviđenim okolnostima, poput razorne oluje koja sve odnese. Međutim, on odlučuje ne razmišljati o negativnim mogućnostima. Kao primjer navodi nedavni slučaj kada je kupio 20 kokoši za 600 maraka, da bi ih orao ugrabio.

• Admir je, bez daha, odlučio nabaviti jare, kozu, što se pokazalo kao stabilnija investicija. Sa svojom novootkrivenom stokom planira krenuti na ture s turistima kroz šumu, koristeći konje koje je kupio. Zavod svaki dan inzistira da se žene zaposle, ali Admir smatra da je to njegovoj supruzi nepotrebno. Vjeruje da bi umjesto toga trebala uživati ​​u vremenu s djecom.

Admir se nasmije i napominje da je vrijednost njegove supruge u njezinim rijetkim dolascima na ovo mjesto, gdje pomaže u mužnji, pravljenju sira i hranjenju stoke. Prije nego što su se vjenčali, Admir je jasno dao do znanja da se njegov posao vrti oko koza. Ako se želi oženiti, hoće, ali ako ne, uvijek će biti drugih opcija. Kafić je konačno stigao na svoje odredište i sada je spreman za početak posluživanja gostiju!

• Na veliko iznenađenje svih, otvorio je kafanu u Fojnici. Upravitelj je duhovito primijetio da dijaspori nije samo opskrbljivao osnovne prehrambene namirnice poput mesa, sira, mlijeka i jaja, nego ih je i namamio u svoj kafić gdje su dragovoljno trošili više novca na piće. U mom kraju kava je najpovoljnija opcija, s nevjerojatnih 300 šalica dostupnih za jednu marku, što premašuje vrijednost od 20 šalica za marku i pol.

Osim toga, uz kavu ide rakija, razna pića, sokovi i predjela. Prema Admirovim riječima, mlađe generacije često su kritizirane zbog nedostatka motivacije i interpersonalnih vještina, ali važno je prepoznati njihov potencijal i pružiti im potrebne alate za uspjeh u tim područjima. – Pa, gdje je točno to mjesto gdje možete sjediti u prirodi i sami zaraditi? Moj prijatelj je spomenuo da ima vizu za tebe sutra, žena te čeka u Njemačkoj.

• Ali Admir se ne slaže: ovdje imate sve što vam je Bog dao – obilje borovnica i vrganja, uz mogućnost da za sat vremena zaradite osam maraka po kilogramu. Admir, čovjek koji je u 36. godini života postigao ono o čemu mnogi mogu samo maštati, prepričava frustrirajući susret. Nekome je posudio 100 maraka, a na dan kada mu je trebala pomoć da zaradi 1000 maraka, taj se umjesto potpore ležerno sunčao na balkonu. Admir izražava svoje razočaranje, pitajući se zašto mu taj pojedinac nije mogao pomoći tog ključnog dana.

Osim toga, razmišlja o manjku uspjeha svog mlađeg brata u usporedbi s njegovim, pripisujući to utjecaju brze hrane poput hamburgera, donera i čipsa. Admir naglašava da njegov brat ne poznaje osnovne sastojke poput sira i maslaca. Admir se prisjeća djetinjstva, prisjećajući se vremena kada je sa samo 7 godina držao konja uz plug. Žali se što danas mnogima nije poznat pojam pluga. Admir odlučno tvrdi da u njegovom kafiću nikada neće posluživati ​​nargilu jer se tome oštro protivi.