Vojaž je unazad nekoliko godina jedan od najpopularnijih pjevača u regiji a kako je u više navrata istakao za sve što ima duguje svojim roditeljima, posebno majci što su ga pravilno vaspitali i usmjeravali u životu.
Od malih nogu Mihajlo Veruović Vojaž susreo se s mnoštvom zamršenih iskustava koja su ga tjerala na prerano sazrijevanje i ostavljala mu dugotrajne duševne rane. Kao izdanak Milana Veruovića, tjelohranitelja Zorana Đinđića, direktno se suočio sa smrtnošću kada je očev život bio na rubu nakon ubojstva premijera. Žana, majka ove izuzetne glazbene senzacije u usponu, odigrala je ključnu ulogu u snalaženju u ovim izazovnim okolnostima.
Osoba kojoj dugujem svoje postojanje je nitko drugi do moja majka. Usadila mi je principe i etiku koji oblikuju moj karakter, osiguravajući da postanem muškarac koji neprestano poštuje i poštuje žene. Svaka prekretnica, prepreka, trijumf i financijsko postignuće duguju svoje zasluge njezinom vodstvu. Izražavam svoju najveću zahvalnost, mama, i obećavam da te nikad neću iznevjeriti, zauvijek nastojeći biti oličenje sina koji te ispunjava neizmjernim ponosom.
Ovu srdačnu poruku Vojaž je posvetio svojoj majci. Među poznavateljima Žane jednoglasno je mišljenje da je izvanredna osoba. Dok njezin zadivljujući fizički izgled osvaja mnoge pri prvom susretu, postoji skrivena dubina nemira i bezbrojnih noći provedenih u nevolji iza njezinih zapanjujućih crta lica, očaravajućeg pogleda i blistavog osmijeha. Ipak, ističe da sada može pronaći utjehu i uživati u obilju ljepote koju joj život donosi. Na kraju dana, sa sigurnošću mogu reći da zračim sjajem i osjećam zadovoljstvo.
Još od malih nogu privlačila sam pozornost i bila dio onoga što mnogi smatraju najljepšim parom u Beogradu uz svog supruga. Potpuno sam neskromno kada kažem da smo jedno iz drugog izvukli ono najbolje. Međutim, rijetko istupam u javnosti ili dajem intervjue, jer svoj osobni život radije držim u tajnosti. Zadnje što želim je zadubiti se u priču koja za mene ima duboko osobno značenje. Naše prisustvo ovdje danas je isključivo podrška Mihajlu. Kao obitelj postali smo poznati puno prije njega, proživjeli smo izazovno razdoblje koje je trajalo više od desetljeća.
- Dugo sam šutio, jer su situacije s kojima smo se suočavali bile nevjerojatno bolne. Ove detalje prvi put otkrivam u podcastu “Plakat”. Nakon što ju je zajednički poznanik upoznao s Milanom, njegova je supruga doživjela intenzivnu i gotovo neopisivu emociju čim su joj se pogledi susreli s njegovima. U tom periodu nisam bio raspoložen za bilo kakva predstavljanja. Počeo sam raditi kao vrlo mlad i imao sam brojne odgovornosti. Smjene koje sam radila bile su prilično naporne i sve što sam želio bio je odmor. Zatim je spomenula da ima dečka s kojim me želi upoznati, pokušavajući nam smjestiti.
Dva puta sam odbio njezinu ponudu, ali stigla je ta subota, koje se i nakon dva i pol desetljeća još uvijek živo sjećam. Odlučili smo se naći na kavi, a kada smo ušli u poznati kafić, za petama nas je krenula masa od dvadesetak ljudi. Među njima, moj pogled je odmah privukao njemu. Nisam mu mogla imenovati lice, ali duboko u sebi znala sam da je to on. Teško je to objasniti, ali taj je osjećaj bio neobjašnjiv intenzitet. Još nismo razmijenili riječi, pa čak ni popili piće.
Nije sjedio za mojim stolom, ali nekako sam imala jaku intuiciju da bi on potencijalno mogao biti muškarac mojih snova. Njegove su me oči zarobile; Oduvijek sam vjerovala u moć kontakta očima, šapnula je, a osmijeh joj je naglašavao njezine riječi. Trenutno proživljavam najizvrsniju ljubav svog života, jer sve što je bilo prije bilo je ispunjeno izazovima i poteškoćama. Osvrćući se na dan atentata na bivšeg premijera Zorana Đinđića, prisjetila se mučnog iskustva kada je njen suprug Milan zadobio teške ozljede.
Dan koji je zauvijek promijenio naše živote može se sažeti u samo dvije riječi: bol i borba. Iskusili smo bol ogromnog gubitka i stalnu borbu za preživljavanje. Bio je to izvanredan događaj kojem je prethodilo nekoliko dana uznemirujućih nemira. Kao i svakog drugog jutra krenuo sam na posao na odjel elektrofiziologije gdje smo radili kontrolu pacemakera. Neočekivano je u sobu ušao moj vragolasti najbolji prijatelj, poznat po svojim vragolijama i nepredvidivoj naravi.
Prišao mi je i rekao: “Žana, na premijera je izvršen atentat”. U početku se nisam ni potrudio podići pogled, pretpostavivši da je to još jedna od njegovih šala. Međutim, nakon što sam vidio ozbiljnost urezanu na njegovom blijedom licu, shvatio sam da se ne igra. U tom trenutku, kao 29-godišnjakinja, koliko je moja majka imala kad je ostala udovica, zavladala je duboka tišina. Nastavio je objašnjavati detalje, a težina situacije postala je još opipljivija. Žana odmah kreće u akciju, poziva Saleta, vozača bivšeg premijera, i Milana.
Međutim, njezini pokušaji da dopre do ostalih ostaju bez odgovora. Javlja joj se policajac koji je obavještava da joj je suprug ozlijeđen i da se trenutno nalazi na liječenju u Urgentnom centru. Unatoč silnim emocijama, Žana se opire porivu da traži utjehu i umjesto toga se usredotočuje na održavanje jasnog i racionalnog načina razmišljanja. Njene misli zaokupljaju sinovi koje je ostavila kod kuće na brigu njihovoj majci. Ispred Urgentnog centra naišla je na mnoštvo pojedinaca koje se brojilo u stotinama.
U uniformi sam imao jedinstveni cilj: doći do operacijske sale. Atmosfera je bila sablasno tiha, podsjećajući na groblje. Osiguranje je bilo jako, uz znatnu prisutnost policije. Nažalost, krivo sam skrenuo i našao se u dvorani u kojoj su pratili bivšeg premijera. Liječnik me brzo povukao u stranu i obavijestio me da je Milan na operaciji u susjednoj sobi. S tim uputama dopušteno mi je da nastavim.
Unutra sam izbrojao osam kirurga koji marljivo rade. Milan je nosio svoj križ, teret koji nosi i dan danas. Jedan od mojih kolega je razmišljao o premještanju križa, ali ja sam to odustao i ostavio ga nesmetanog. Izašavši iz sobe, ostavio sam ih da rade. Ulazna rana bila je mala, ali je izlazna rana otkrivala potpuno otkriven trbuh. S nepokolebljivom vjerom u sebe, bila je uvjerena da Milanovo postojanje mora opstati.
Žana je izjavila da u tom trenutku nije bila u stanju razmišljati o mogućim posljedicama ili vlastitim emocijama. Njezin jedini fokus bio je na tome da osigura preživljavanje svoje voljene osobe i spriječi da njezina djeca dožive odsutnost tako voljene osobe. U potpunosti se posvetila brizi za njega u bolnici, brinući se za njegovo kupanje i hranjenje. Svake bi se noći nakratko vratila kući kako bi zagrlila svoje sinove i upila njihovu nevinost, vitalnost i očaravajući miris koji utjelovljuje čistu ljepotu.
- Osvrćući se na sve što je podnijela na svom putu, može se s pouzdanjem proglasiti zadovoljnom ženom i, što je najvažnije, majkom ispunjenom ponosom zbog svoja dva sina. Vasilije, apsolvent na Pravnom fakultetu, upušta se u poslovni pothvat koji ga voli, a da Mihajlova predanost ne utječe na njega. Zapravo, njihova je sinergija izvanredna. Nas četvero činimo usko povezanu grupu u kojoj otvoreni razgovori teku slobodno. Usađena im je vrijednost hrabrosti, shvaćajući da ona podrazumijeva prevladavanje straha, a ne upuštanje u bitku s njim.
Utjehu pronalazim u tome što ostaju vjerni sebi, kako je rekla simpatična gospođa. Ne može se poreći njezino oduševljenje Mihajlovninom djevojkom, tiktokericom Anastasijom Lukić. Vojaževa majka izrazila je oduševljenje svojom kćerkom, opisavši je kao fenomenalnu. Istaknula je svoje sportske sposobnosti i toplinu koja iz nje zrači. Odrastanje u Norveškoj pridonijelo je njezinim jedinstvenim i iznimnim kvalitetama.
Osim toga, njezina je majka istaknula kako je ne samo visoko kulturna i obrazovana, već i cijeni tradiciju koja ima veliki značaj. U konačnici, evidentno je da između Vojaža i njezinog partnera postoji iskrena i duboka ljubav. Bez oklijevanja, otvoreno mu izjavljuje nepokolebljivu podršku u svim aspektima, izražavajući duboko divljenje njegovoj glazbi i priznajući da često posjećuje njegove nastupe. Žana je ponosno izjavila kako je sve pjesme naučila napamet, aktivno sudjeluje u sviranju i pjevanju te je vjerna pratilja njegovih nastupa.
