U današnjem članku pišemo o iskustvu koje mnogi doživljavaju, a to je situacija kada je odnos došao do kraja, ali se ne osjećamo tužno ili nesretno zbog toga. Ovaj tekst govori o jednoj vrlo osobnoj i emotivnoj odluci, koja je svakako izazvala mnogo pitanja, ali i mnogo unutarnjeg mira kod onoga tko ju je donio.
Ova priča počinje dan prije vjenčanja, kada je glavni lik odlučio da ne želi više ostati u vezi koja ga činila nesretnim. Razmišljao je o svemu što je prošao s njom, o svemu što nije bilo u redu, ali najviše o tome koliko je zapravo nesretan.
Osjeća da u vezi nema povjerenja, stalno su se svađali, a nijedna od tih svađa nije donijela rješenje. Iako je bio na korak od toga da zakorači u brak, duboko u sebi znao je da brak neće riješiti njihove probleme, a ni njihovu nesreću. Brak, kao institucija, nije magično mjesto na kojem se svi problemi mogu riješiti, i to je bio ključni trenutak koji mu je otvorio oči.
Njegova odluka da prekine vezu dan prije vjenčanja bila je zasigurno teška, ali ujedno i oslobađajuća. Prepoznao je da nije vrijedno ostati u vezi samo iz straha od nepoznatog ili jer su svi očekivali da će brak biti sljedeći korak. Bolje je bilo da odustane sada, nego da kasnije u braku potroši još više vremena u kojem bi bio nesretan i neslobodan. Krenuo je prema svojoj budućnosti, odlučan u tome da neće biti nesretan zbog toga što su prošle godine bile „utrošene“ u toj vezi. Vjerovao je da je bolje biti sam nego biti u vezi koja ga nije ispunjavala.
- Iako je očekivao da će njezina reakcija biti šok i možda čak i slom živaca, on je iznenadio samu sebe. Naime, ona je, umjesto da bude ljuta ili povrijeđena, poslala poruku u kojoj je priznala da je znala da će se to dogoditi. Zanimljivo je kako se, iako nije imala snage donijeti tu odluku, osjećala isto. Ta činjenica govori o tome koliko je odnos bio iscrpljujuć i koliko su oboje svjesni toga da nešto mora da se promijeni.
Emocije koje su ih povezivale na početku veze bile su snažne, a kroz godine su samo postajale slabije. No, nije to bio razlog za ostati u vezi. Shvatio je da, iako su se voljeli i osjećali snažno jedno prema drugome, vrijeme je donijelo promjene koje nisu mogle biti ignorirane. Taj proces smanjenja ljubavi nije bio iznenađujuć, ali ga je sigurno pogodio.
Za kraj, pišući o ovoj priči, on se osjeća smirenije. Sada, kad je donio svoju odluku, ima nade da će u budućnosti pronaći ženu koja će ga voljeti i koju će on moći voljeti. Veza koja ga je činila nesretnim sada je iza njega, a pred njim su dani u kojima će moći biti istinski sretan. Nema više straha od nepoznatog jer je naučio važnu životnu lekciju. On sada zna da ne treba ostati u vezi koja ne ispunjava. Zna da ljubav mora biti uzajamna i zdrava, i da se u pravom odnosu obje strane osjećaju poštovano i voljeno.
Iako mu nije bilo lako donijeti ovu odluku, osjećao je da je to najbolja stvar koju je mogao napraviti za sebe i svoju budućnost. Jer, kako kaže, bolje je da sada „baciš šest godina“ nego da kasnije baciš cijeli život u kojem ćeš biti nesretan i usamljen. Ovaj put želi da bude s nekim tko ga cijeni i tko dijeli iste vrijednosti, tko će ga voljeti, a on nju. U budućnosti, nada se da će pronaći pravu ženu s kojom će graditi sreću
