Vest koja je stigla iznenada zavila je region u tugu i nevericu. Emotivnim rečima Severina je ispratila voljenu osobu, a njena poruka, prepuna bola i suza, rasplakala je mnoge. Javnost je ostala potresena njenom iskrenom ispovešću i načinom na koji je izrazila slomljenost zbog preranog odlaska nekoga ko joj je značio više od svega…
Severina je putem društvenih mreža podijelila dirljivu poruku posvećenu svom dugogodišnjem prijatelju i saradniku, ostavljajući tako trag tuge, ali i zahvalnosti. Uz fotografiju koja otkriva njihovu bliskost, pokazala je koliko je njihov odnos bio poseban i koliko ju je pogodio njegov iznenadni odlazak. Nije to bio samo oproštaj od osobe koju je cijenila, već i svjedočanstvo o bogatstvu koje je dobijala kroz godine zajedničkog rada i prijateljstva. Njen emotivni ton otkrio je koliko je Sven bio duhovit, iskren i muzikalno profinjen, osobine koje su ga činile posebnim ne samo u poslu, već i u privatnom životu.
„Dragi moj prijatelju, tvoj nas je prerani odlazak duboko rastužio“, napisala je otvoreno, dajući do znanja da se ne oprašta samo od saradnika, nego od osobe koja je unosila toplinu i radost u svaku situaciju. Njen opis njegovog izuzetnog muzičkog ukusa i rijetkog smisla za humor nije bio puka formalnost – bio je to način da se oda počast jednoj ličnosti koja je ostavila dubok trag. Ono što je Severina posebno naglasila bila je njegova ljudskost – ona dragocjena osobina kojom je Sven nesebično obogaćivao ljude oko sebe.
- Sven Dukić bio je čovjek iza reflektora, onaj koji je rijetko tražio pažnju, ali je upravo zbog toga imao posebnu snagu. Njegova uloga u muzičkoj industriji nije se svodila samo na tehnički doprinos, već na sposobnost da u muzici prepozna ono iskonsko, ono što dira srce. Nije slučajno da se među njegovim najznačajnijim projektima ističe album „Trag u vječnosti“ Olivera Dragojevića. Taj album nije ostao zapamćen samo po kvalitetu izvedbi, već i po posebnoj atmosferi koju je prenosio – atmosferi koju je velikim dijelom oblikovala Dukićeva produkcijska vizija. Njegov rad je dokazao da muzika ne postoji samo da bi se čula, nego da bi se osjećala.
Njegov senzibilitet za detalje i razumijevanje umjetničkog izraza doprinijeli su tome da se ovaj album ubroji među najvažnija djela hrvatske diskografije. Kritičari su ga opisivali kao most između publike i izvođača, most koji se ne bi mogao izgraditi bez Dukićevog suptilnog dodira i iskrene ljubavi prema muzici. Nije težio grandioznosti niti spektaklu, već je radio u tišini, strpljivo i posvećeno, vjerujući da je prava umjetnost ona koja ostaje u srcima ljudi.
- Njegov doprinos muzičkoj sceni išao je daleko izvan studija i produkcije. Bio je ključan u organizaciji brojnih koncerata i turneja, posebno na području Istre, gdje je stekao reputaciju vrhunskog organizatora. Publika se i danas sjeća tih večeri kada je atmosfera na koncertima bila intimna, gotovo porodična, a izvođači i slušatelji sjedinjeni u jedinstvenom doživljaju. Ta bliskost nije bila slučajna – ona je bila rezultat Dukićeve sposobnosti da stvori okruženje u kojem se muzika pretvara u zajedničko iskustvo. Njegov rad pokazao je da koncerti nisu samo događaji, već trenuci koji ostaju urezani u pamćenju.
Kako piše Jutarnji list, mnogi su istakli da je zahvaljujući njegovom pristupu muzika uvijek zvučala autentično, a događaji su se pretvarali u doživljaje koji su godinama živjeli u sjećanjima publike. Publika ga pamti kao čovjeka koji je znao da prenese „dušu izvođača“ publici, i to je dar koji nije mogao imati svako.
Osim koncertne produkcije, važan segment njegove karijere bio je rad u radiju. Još osamdesetih godina, Dukić je na Radio Puli vodio emisiju „AT Club“, koja je predstavljala revolucionarnu platformu za tada mlade i neafirmisane izvođače. Mnogi danas poznati muzičari priznaju da su svoje prve javne nastupe i prilike za promociju dobili upravo zahvaljujući njemu. „AT Club“ je bio više od obične emisije – bio je prostor gdje su se otkrivali novi talenti, gdje je muzika dobijala šansu da se čuje i gdje je podrška bila iskrena. Dukić je djelovao iz sjene, bez želje za ličnim priznanjima, ali s dubokom predanošću ideji da muzika treba imati priliku da se razvija.
- Kako je zabilježio Glas Istre, mnogi istarski bendovi tog vremena zahvaljuju upravo toj emisiji za svoje prve nastupe i vidljivost. Bio je mentor, podrška i glas iza mikrofona koji je znao prepoznati potencijal tamo gdje ga drugi možda nisu vidjeli. Njegova uloga u oblikovanju identiteta domaće scene i danas se smatra neprocjenjivom.
Jedna od osobina koje su ga činile posebnim bila je njegova kombinacija profesionalnosti i vedrog humora. Poznat po svojim „bazama“, kako ih je Severina nazvala, uvijek je znao kako da unese smijeh u ozbiljne i napete trenutke. Njegove riječi nisu bile oružje, već lijek, a on je uvijek birao upravo one riječi koje su liječile. Ta osobina činila ga je omiljenim i kao saradnika i kao prijatelja. U kriznim trenucima znao je ostati miran i smiren, a upravo takva stabilnost bila je dragocjena u industriji gdje je stres česta pojava.
U svom oproštaju, Severina nije zaboravila ni njegovu porodicu, kojoj je uputila riječi saučešća, naglasivši koliko je njegov odlazak težak gubitak ne samo za muzičku industriju, već i za sve koji su imali sreću da ga poznaju privatno. Te riječi odjekuju šire od jedne objave na društvenim mrežama – one oslikavaju osjećaj cijele umjetničke zajednice. Jer ono što je Sven Dukić ostavio iza sebe nije samo zbir projekata i koncerata, već i prijateljstva, prilike i podršku koju je nesebično dijelio.
- Kako je istaknula i Hrvatska radiotelevizija (HRT) u svom osvrtu, njegov doprinos se ne može mjeriti samo kroz muzičke albume i koncerte. Njegovo nasljeđe ogleda se u generacijama muzičara koje je inspirisao i u toplini koju je širio oko sebe. Bio je jedan od onih ljudi koji ne traže centar pažnje, a na kraju postaju ključni dijelovi svake vrijedne priče.
Njegov iznenadni odlazak podsjetnik je koliko je važno cijeniti ljude koji istinski vjeruju u umjetnost. Dukićev život bio je posveta muzici i ljudima, dokaz da ono što radimo s ljubavlju može trajati i onda kada nas više nema. Iako njegovo fizičko prisustvo nedostaje, njegov duh ostaje živ kroz pjesme, kroz karijere koje je pomagao graditi i kroz rijetku toplinu koju je unosio gdje god se pojavio. Sven Dukić će ostati zapamćen kao čovjek koji nije samo volio muziku – on je bio muzika.
