Dok je bio na dužnosti, policajac je primio srceparajuću vijest o smrti njegove majke. Kao odgovor, njegovi kolege časnici okupili su se kako bi ponudili podršku i utjehu. Upravo u tom trenutku zazvonio mu je telefon. Nakon što je odgovorio, pokazao je tužan izraz lica prije nego što je poklopio s dubokim uzdahom.
– Kada se suočite s poteškoćama, uobičajeno je da niste sigurni kako dalje! Sadržaj se nastavlja nakon oglasa. balakannews Kad su ga svi pitali što se dogodilo, on je s dozom tuge odgovorio: U tom trenutku brat mi je rekao da je i njegova majka preminula.
DODATNI NARATIV:
Problemi u Ribarskom raju U ljupkom ribarskom mjestu Sveti Jure, gdje se ocean susreće sa stjenovitom obalom, a svaki dom krase tople nijanse zalaska sunca, živio je ribar po imenu Mate. Za razliku od bilo kojeg drugog ribara, Mate je bio poznat u cijelom selu, ali ne po svojoj vještini u ribolovu, već po svom izuzetnom nizu nesreće. Jednog jutra Mate je ustao ranije nego inače, odlučan u svojoj potrazi da iskrca najveću ribu u svom životu. Dok je odlazio, njegova supruga Anka se na vratima sarkastično oprostila. – Puno sreće, prijatelju!
- Samo pazite da se ne borite s nečim većim od sebe! Mate je odmahnuo rukom, željan pokazati da može uloviti nešto izvanredno. Otišao je do svog čamca, prikladno nazvanog “Nevolja”, prikladan izbor s obzirom na Mateove bijege. Dok je veslao laganim tempom, stigao je na željeno mjesto za ribolov, koje se naziva “Ribarski raj”. Bacio je svoju mrežu u vodu i strpljivo čekao. Nekoliko minuta kasnije osjetio je snažno povlačenje mreže. Presretan, napregne svu snagu da ga uvuče, ali umjesto velike ribe nađe stari, zahrđali kotao.
“Što će mi ovo?” – vikao je Mate dok je bacao kotao natrag u ocean. Nekoliko sati kasnije Mate je zaključio da je vrijeme da krene kući. Na povratku je naišao na svog starog prijatelja Juru koji je lovio ribu s obale. “Hej, prijatelju, što si danas ulovio?” – s osmijehom je upitao Jure. – Isti stari problemi, kao i uvijek – odgovorio je Mate i zgrabio prazan kavez. Dok su se smijali, Mate je ugledao sjajni predmet kako se kreće kroz vodu. Ispostavilo se da je to pozamašan zlatni prsten.
- Izvadio ga je iz vode i stavio na prst. “Iako ribu možda nisam ulovio, Jure, sreću sam sigurno ulovio!” – uzviknuo je Mate, osjećajući se ponosnim na svoje iskustvo. Odjednom je prsten počeo svijetliti, a iz njega je izašao duh. “Hvala ti što si me oslobodio, ribiče!” – uzviknuo je duh. “Zauzvrat ću ti ispuniti jednu želju. Mate se prvo iznenadio, ali je ubrzo shvatio. “Cilj mi je uloviti najveću ribu koju je ovo selo ikada vidjelo!” – vikao je Mate. Duh je kimnuo prije nego je nestao.
Mate je još jednom bacio mrežu u more, a ovoga puta bila je teža nego ikad. Uz popriličan napor, Mate je izvukao mrežu, otkrivajući ogromnu, sjajnu ribu koja je bila veća od bilo koje koja je ikada viđena u selu. Dok je veslao natrag do obale, Mate je zamišljao kakvo će divljenje seljana izazvati njegov ulov. No, tek što se približio kopnu, riba je neočekivano počela govoriti: – Ako mi dopustiš da se vratim na more, obećavam ti ispuniti tvoje tri želje! Mate je bio u nevjerici, nije mogao shvatiti što je upravo čuo.
- Što da sad radim? – razmišljao je naglas. – Ako te pustim, nitko neće vjerovati da sam te zapravo zarobio! Riba se nasmijala i primijetila: – Vjeruj mi, tvoje će želje nadmašiti svaku priču. Samo izrazite ono što želite. Mate je naposljetku pristao, pustio ribu i zaželio tri želje: da mu brod više nikada ne potone, da dnevno ulovi dovoljno ribe da prehrani cijelo selo i da Anka uvijek vjeruje u njegovo umijeće.
Riba je kimnula prije nego što je nestala u dubinama oceana. Mate se vratio na obalu s praznim čamcem, ali je imao širok osmijeh. Dok je seljanima prepričavao događaje, oni su uglavnom bili skeptični, osim Anke, koja je primijetila da se Mate transformirao u sretniju i samouvjereniju osobu. Tako se Mate izbio kao najuspješniji ribar u Svetom Juri, a njegova barka “Nevolja” stekla je slavu najpoznatijeg plovila na cijelom Jadranu. Kad god bi ga netko pitao za Mateovu tajnu, on bi se samo nasmiješio i odgovorio: – Dopustite ribama da govore same za sebe!
