Vest da je preminuo popularni glumac iz serije “Selo gori, a baba se češlja” je potresla javnost i donela je veliku tugu. Njegova smrt ostavila je prazninu među kolegama, ali i u srcima brojnih gledalaca koji su ga obožavali…
Smrt Dobrice Agatonovića, poznatijeg kao Aga, duboko je pogodila kulturnu scenu i ostavila osjećaj praznine koji se teško može popuniti. Vijest o njegovom odlasku iznenadila je i rastužila mnoge jer je riječ o umjetniku koji je obilježio pozorišni život čitave regije. U svojoj 83. godini, u rodnom Blacu, završio je životni put, ali iza sebe je ostavio bogato naslijeđe, ne samo u formi odigranih predstava, nego i u sjećanjima brojnih generacija gledalaca i kolega. Njegovo ime neizostavno se veže za Narodno pozorište Republike Srpske, gdje je proveo gotovo četiri decenije stvarajući uloge koje su postale sinonim za istinsku umjetnost.
Njegova priča počinje davne 1942. godine. Još u osnovnoj školi uočena je iskra koja će ga pratiti cijelog života. Učitelji su prepoznali dječaka koji s lakoćom preuzima različite uloge, pa su ga bodrili da nastavi putem glume. Takva podrška bila je presudna i oblikovala je njegovu ranu strast. Kao mladić, odlazi u Novi Sad i upisuje Glumačku školu, gdje stiče temeljna znanja i disciplinu koja će mu kasnije omogućiti da s lakoćom vlada scenom. Njegovi prvi profesionalni koraci dogodili su se u Vršcu, ali sudbina ga je ubrzo odvela u Banju Luku. Tu je, 1968. godine, zakoračio na scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske, gdje će ostati čak 38 godina. Tokom tog perioda postao je više od običnog glumca – postao je stub pozorišne umjetnosti u gradu na Vrbasu.
- Agatonović je bio glumac koji je svojim ulogama ulazio duboko u ljudsku suštinu. Publika je u njemu prepoznavala nekoga ko ne samo da interpretira tekst, nego i živi lik koji tumači. Njegove predstave bile su pune emocija, a on je imao sposobnost da publiku natjera da osjeti i radost i tugu, često u okviru istog nastupa. Kolege su ga opisivale kao čovjeka s nevjerovatnom energijom i empatijom. Iako je scenu napustio nakon skoro četiri decenije, njegov rad nastavlja da živi kroz sjećanja i priče koje se i danas prepričavaju.
Njegova ljubav prema pozorištu bila je iskrena i bezuslovna. Za njega, gluma nije bila posao, već poziv i način da komunicira s ljudima. Kroz svoje uloge uvijek je težio da pokaže složenost ljudske prirode, a u tome je i uspijevao. Upravo zbog toga se publika vezivala za njega na poseban način. Njegovi nastupi nisu se svodili na tehničko izvođenje, već su bili protkani dubokom ljudskom toplinom. Ostavio je snažan pečat i na mlađe kolege, kojima je često znao biti mentor i oslonac.
- Kulturni pejzaž Banje Luke i šire regije nezamisliv je bez imena Dobrice Agatonovića. Njegov doprinos nije bio samo u ulogama koje je tumačio, već i u atmosferi koju je stvarao unutar pozorišta. Bio je jedan od onih ljudi koji su znali motivisati druge, podstaknuti timski duh i vjerovati u snagu zajedništva. Glumci i reditelji koji su s njim radili često su isticali da je njegov entuzijazam bio zarazan, a profesionalizam nepokolebljiv. Publika je prepoznavala tu strast i nagrađivala ga iskrenim aplauzima. Prema pisanju portala Glas Srpske, Agatonović je ostao zapamćen kao „umjetnik koji je znao spojiti jednostavnost i veličinu“. Upravo ta kombinacija činila ga je posebnim i prepoznatljivim, ne samo među publikom u Banjoj Luci, već i širom regiona. Njegov rad pokazuje koliko je važno čuvati domaću kulturnu scenu i ulagati u ljude koji joj posvećuju cijeli život. (Izvor: Glas Srpske).
Pored profesionalnih uspjeha, ostao je i čovjek kojeg su kolege cijenile zbog topline i ljudskosti. Često je znao reći da mu je najveća nagrada kada publika izađe iz pozorišta promišljajući o životu i ljudskim odnosima. To je za njega bila suština umjetnosti – da mijenja ljude, makar i na trenutak. Njegove riječi i danas odzvanjaju među onima koji su ga poznavali. U jednom razgovoru za Nezavisne novine, reditelj iz Narodnog pozorišta RS prisjetio se kako je Aga znao doći i na probe na kojima nije morao biti prisutan, samo da podrži mlađe kolege i pruži savjet. Taj gest dovoljno govori o njegovoj nesebičnosti i ljubavi prema poslu. Njegov odlazak zato ne predstavlja samo gubitak velikog glumca, nego i nestanak figure koja je simbolizovala solidarnost i profesionalnost. (Izvor: Nezavisne novine).
Dobrica Agatonović ostavio je neizbrisiv trag u pozorištu, ali i šire u društvu. Njegove uloge ostaju zapisane u kolektivnom pamćenju, dok njegove poruke o ljudskosti i umjetnosti nastavljaju da inspirišu. Publika ga se sjeća kao čovjeka koji je znao da dočara i najteže emocije, a kolege kao čovjeka koji je uvijek bio spreman da pruži podršku. Upravo ta kombinacija profesionalnosti i ljudskosti čini njegovo naslijeđe toliko značajnim. Kako navodi RTRS, u danima nakon vijesti o njegovoj smrti, brojni građani i kulturni radnici izražavali su žaljenje i govorili o uspomenama na njega. Bilo je jasno da je riječ o čovjeku koji je nadživio vlastite uloge i postao simbol jedne epohe pozorišne umjetnosti. (Izvor: RTRS).
- Njegov život pokazuje koliko umjetnost može biti snažno sredstvo povezivanja ljudi. Iako je otišao, Dobrica Agatonović ostaje prisutan u pričama, predstavama i kolektivnom sjećanju. Njegovo ime će i dalje izazivati poštovanje, a njegove uloge inspiraciju za nove generacije. U vremenu kada kulturna scena prolazi kroz brojne izazove, lik i djelo ovog umjetnika podsjećaju da se prava vrijednost ne mjeri prolaznim trendovima, već trajnim uticajem na ljude i zajednicu.
Na kraju, ostaje spoznaja da je Dobrica Agatonović bio mnogo više od glumca. Bio je čovjek koji je svojom energijom, empatijom i strašću oblikovao pozorište i ostavio dubok trag u kulturnom identitetu regije. Njegova smrt je veliki gubitak, ali njegovo naslijeđe ostaje da živi – kao podsjetnik na snagu umjetnosti i važnost ljudi koji joj posvete čitav život.
