Za porodičnu tragediju Vuka Kostića javnost donedavno nije bila upoznata. Važno je napomenuti da ovaj nedostatak znanja nije nastao zbog namjerne tajnosti ili uskraćivanja informacija. Istina, glumac je imao puno pravo da se ponosi svojom cijenjenom porodicom, ali je odlučio da se suzdrži od razgovora o njima s medijima do nedavno.
Vuk Kostić je u intervjuu magazinu Story neustrašivo zalazio u svoje emocije dok je zajedno sa koleginicom Slobodom Mićalović razgovarao o predstavi u kojoj trenutno radi. Stvorio je duboku vezu sa dugotrajnim bolom koji proizlazi iz prerane smrti njegovog oca kada je imao samo dvadeset godina. Vuk je hrabro i iskreno govorio o poznatom liku Pljakiju, čija je tragična smrt teško opteretila cijelu njegovu porodicu. Tokom razgovora sa novinarom, Vuk je podelio srceparajuće događaje iz svog detinjstva, uključujući preranu smrt majke od tuberkuloze u nepunih sedam godina, mučnu sudbinu njegove bake tokom nemačke okupacije u sopstvenom dvorištu, gubitak sestre nakon rata i dirljiva sjećanja na muke njegovog djeda u koncentracionom logoru Mauthausen.
Veza koju dijelim sa svojom porodicom, koju činimo samo moj brat i ja, je nevjerovatno moćna. Kada sam imala 21 godinu, suočila sam se sa dubokim gubitkom i od tada je prošlo više od polovine mog života. Uprkos odsustvu mog oca u fizičkom smislu, još uvijek osjećam duboku povezanost koju je imao sa nama, svojom porodicom, i značaj koji je pridavao trenucima koje smo dijelili na jedrilici tokom ta dva mjeseca.
