Nedavno sam s kćerkom i svekrvom bila na putu, ukrcale smo se u autobus i ubrzo shvatile da nema slobodnih mjesta. Za trenutak smo stajale, pomalo zbunjene, kad je mlada djevojka koja je sjedila ustala i ponudila nam svoje mjesto. To je bio vrlo ljubazan gest, jedan od onih trenutaka kada se osjećate cijenjeno i poštovano, iako ne tražite ništa posebno. Osjećala sam zahvalnost prema njoj i bila sam sigurna da će to biti običan i miran put do našeg odredišta.
Međutim, ono što se dogodilo nakon toga potpuno me izbacilo iz ravnoteže. Djevojka je upravo stajala kad je njen partner, mladić koji je stajao pored nje, povukao ju je za ruku i rekao nešto što nisam mogla vjerovati. „Ne trebaš ustajati, možeš stajati“, rekao je hladno. Bio je to iznenadan i grub odgovor, a atmosfera je odmah postala napeta. Moj prvi instinkt bio je da prešutim, jer svi znamo koliko može biti neugodno upuštati se u konflikt u javnosti. Međutim, moji osjećaji su se brzo promijenili i, moram priznati, osjećala sam se pomalo ogorčeno. Moja svekrva, koja je uvijek bila vrlo direktna i odvažna, nije ostala tiha. Nije mogla gledati ovaj iskaz nepoštovanja, pa se okrenula prema djevojci i reče:
- „Gospođice, trebali biste pobjeći od njega. Ako se ovako ponaša prema djetetu i starijoj osobi, a da ne spominjem da je majka trudna, isto će tako biti grub i prema vama.“ Riječi moje svekrve odjeknule su autobusem, a cijela scena postala je tiha. Ljudi su počeli razmjenjivati poglede, a momak je pocrvenio. Putnici su bili svjesni neugodnosti, ali su u isto vrijeme osjetili olakšanje zbog hrabrosti koju je moja svekrva pokazala. Neki su ljudi čak počeli promatrati momka sa osmijehom, a nekoliko muškaraca odmah je ustalo i ponudilo svoja mjesta. Atmosfera se potpuno promijenila, a osjećaj nepoštovanja i napetosti nestao je u trenutku.
Ovaj trenutak za mene nije bio samo test ljudske pristojnosti, već i podsjetnik koliko je važno reagirati na nepristojnost i nepravdu, bez obzira na okolnosti. Svi smo bili svjesni da je ovo možda samo jedan mali trenutak u svakodnevnom životu, ali za mene i sve ostale putnike, to je bila lekcija o tome što znači poštovanje i kako jednostavan čin poštovanja može imati veliki utjecaj.
- Poštovanje prema drugim ljudima, posebice ženama, djeci i starijim osobama, mora biti norma u društvu, a ne iznimka. Taj trenutak u autobusu pokazao je koliko su stvari poput ljubaznosti, poštovanja i uzajamnog razumijevanja ključne za naš svakodnevni suživot. Mnogi ljudi su skloni ignorirati ovakve situacije, misleći da nisu dovoljno važni da bi reagirali. No, kao što je moja svekrva hrabro pokazala, ponekad je važno ustati i progovoriti, jer to može učiniti razliku.
Sjećam se da smo neko vrijeme nakon toga sve šutjele. Putnici su se vraćali svojim razgovorima, a atmosfera se smirivala. Međutim, cijeli put bio je pod utjecajem tog nesvakidašnjeg događaja. Svi su, na neki način, promijenili način na koji su gledali jedni druge, a putnici su počeli davati više prostora jedni drugima. Ova situacija nije samo pokazala koliko je važno poštovati druge, već i koliko često žene, majke i trudnice, ili čak starije osobe, ostaju ignorirane ili zapostavljene. Takvi trenuci, premda mali, daju nam priliku da osvježimo vrijednosti koje nas povezuju. Nažalost, u svakodnevnom životu žene se često suočavaju s takvim ignoriranjem i nepoštovanjem, bilo da se radi o nedostatku ustupanja mjesta u javnom prijevozu, ili jednostavnom zanemarivanju njihovih potreba i osjećaja.
- Međutim, ovaj trenutak je također pokazao da jedna iskrena i hrabra osoba može promijeniti cijelu atmosferu i postaviti primjer onima oko sebe. Svi mi imamo odgovornost ne samo da se borimo za svoje poštovanje, već i da podučimo druge o tome kako je važno pružiti poštovanje onima koji su u potrebi, bilo da se radi o starijima, ženama, djeci ili bilo kojoj osobi koja se osjeća zanemarenom.
Ono što smo svi naučili iz ove situacije je da se ne smijemo bojati reagirati i isticati kada nešto nije u redu. Poštovanje je temelj svakog zdravog društva, a mi imamo moć da ga širimo oko sebe. To su lekcije koje ostaju sa nama – pokazale su nam koliko su mali koraci ljubaznosti i hrabrosti važni za izgradnju zajednice u kojoj svi želimo živjeti.
