Neki ljudi žive jako kratko, a neki jako dugo i to zna biti jako nasumično u životu. Neki ljudi paze na sebe, a drugi baš i ne – to može biti presudno u nekim slučajevima. Danas otkrivamo priču jugoslovenskog glumca koji je više puta preživio kliničku smrt.
Glumac Radko Polič doživio je nesvakidašnji fenomen umiranja i oživljavanja u četiri odvojena navrata, da bi na kraju naišao na odbacivanje svojih kolega. Radko Polič bio je vrlo cijenjena osoba u prostorima jugoslavenskog i slovenskog glumišta, koji je svojim talentom doprinio gotovo 60 zapaženih filmova, kao i preko desetak nezaboravnih nastupa na televiziji i više od stotinu zadivljujućih uloga u radio dramama.
- U svojim memoarima, objavljenim prije par godina, Radko je zaronio u složenost svog burnog života. Zanimljivo je da je svoj identitet Jugoslavena zadržao do posljednjih dana, unatoč neodobravanju javnosti.
To što se moram oslanjati na kisik 24 sata dnevno nije problem, ali moram zapamtiti da udahnem svakih šest sati kako bih osigurao da lijek dopre do mojih pluća i omogući im da funkcioniraju. Srećom, srce mi je sada u dobrom stanju, iako vrijedi napomenuti da sam rekorder s osam stentova u Sloveniji.
Nažalost, moja su pluća jako stradala zbog moje prijašnje navike pušenja 4-5 kutija cigareta dnevno. Iako sam ga uspio svesti na samo jedno pakiranje dok sam uživao u kavi, šteta je već učinjena. Osim srca i pluća, pojavile su se i druge komplikacije, zbog kojih sam četiri puta umro u proteklih sedam godina.
Svoj život dugujem nevjerojatnim naporima onih koji su me jedva uspjeli spasiti, kako je ispričao. Najizazovnije iskustvo dogodilo se prije dvije godine kada sam stanovao u stanu u prizemlju. Tog sam se jutra probudila hvatajući zrak, očajnički se boreći da dišem. Skupljajući posljednje ostatke snage, otvorila sam prozor i posegnula za telefonom, pokušavajući nazvati hitnu pomoć.
Nažalost, moji su napori bili uzaludni jer sam se prepustila zagrljaju smrti. Srećom, susjed koji živi iznad mene nekako je čuo moju nevolju i požurio dolje istražiti. Otkrivši me kako visim iznad prozora, odmah je kontaktirala hitnu pomoć, koja me je brzo prevezla natrag u moj stan u pokušaju da me oživi. Unatoč njihovim hrabrim naporima, nisu uspjeli, što je dovelo do mog prebacivanja u Urgentni centar gdje sam čudesno vraćen u život.
Međutim, ovaj potresni incident ostavio mi je teške respiratorne komplikacije, uzrokujući značajno pogoršanje stanja mojih pluća. Unatoč opsežnom liječenju u Kliničkom centru u Ljubljani, potpuno rješenje se pokazalo nedostižnim, ostavljajući me ovisan o potpori kisikom.
Kao dodatak ionako ogromnom teretu, doživio sam još jednu epizodu opasnu po život nakon mjesec i pol dana, ponovno za dlaku izbjegavši ralje smrti. Posljedično, sada moram udisati lijekove svakih šest sati kako bih upravljao svojim stanjem. Nakon što je četiri puta doživio kliničku smrt, glumac je jednom razmišljao o konceptu zagrobnog života i odbacio ga kao besmislen. Sve je izmišljotina.
Jedino čega se sjećam jest da bih svaki put kad bih se suočio sa smrću pomislio: “Majko, ja odlazim.” Nastala je drama. Ipak, kad su me oživjeli, osjećao sam se kao da sam se ponovno rodio. U tim trenucima jasnoća vam izmiče. Potrebno je oko trideset minuta da vam se osjetila vrate i čini se kao novi početak.
Gledate u pojedince koji vas okružuju, potpuno zbunjeni osvjetljenjem, tamom, pokretima i njihovim riječima. Postupno, s vremenom, dolazite do spoznaje da ste dobili novi život. To je slično kao da ste ponovno beba. Sada shvaćam iskustvo rođenja. Svjetlina postaje mučno dosadna tijekom tog procesa.
- Uzrokuje bol. Štoviše, potpuno ste nesvjesni svoje okoline. Vaš identitet, vaša lokacija, sve ostaje nejasno. Za slaganje slagalice potrebno je par sati – “Ma, ja sam Radko i tu sam u bolnici”, ispričao je u razgovoru za Mondo. Svaka sljedeća smrt donosi identično ponavljanje događaja.
Nije važno da je netko već iskusio smrt prije, jer ista iskustva se odvijaju. Prethodni put kad sam poginuo, dugo su me oživljavali. Moja smrt nastupila je između 5 i 6 sati ujutro, a cijeli dan su neumorno radili na tome da me ožive. Pokazalo se da je to bio težak zadatak. Pojavila se zabrinutost u vezi s potencijalnim oštećenjem mozga.
Već drugog ili trećeg dana govorili su mi kao s djetetom. Unatoč mom inzistiranju da zadržim znanje o svom identitetu i okolini, oni su inzistirali na tome da se prema meni ponašaju delikatno, bojeći se učinaka dužeg vremena provedenog na drugoj strani. Međutim, ovdje u carstvu živih, moj um ostaje netaknut, iako se moje fizičko stanje znatno pogoršalo. Polič, uvijek otvoren, iznio je te detalje.
Suprotno uvriježenom mišljenju, cijeli život mu nije proletio pred očima; umjesto toga, sve je naglo završilo u samom trenutku. Glumac je izrazio prolaznost smrti, ističući da se ona događa u roku od nekoliko sekundi. Povremeno mogu postojati slučajevi u kojima pojedinci dožive privremeni prestanak života na kratko razdoblje od jedne, dvije ili tri minute.
Za to vrijeme svi osjetilni podražaji naglo nestaju, kao da se glatko miješaju. Zvukovi se stapaju jedan s drugim, stapajući se sa sve slabijim svjetlom. Postupno se sve rastapa u tami. U tom prolaznom trenutku, smrt brzo prolazi, označava kraj, oprašta se. Radko Polič, čovjek čiji je život ispunjen nesvakidašnjim događajima koji bi se lako mogli pretočiti u zadivljujući film, jednom se našao na meti pokušaja atentata.
- Ovaj incident dogodio se u njegovom vlastitom domu tijekom 1990-ih, a život mu je na kraju spasila navika pušenja cigareta. Izvanredan preokret dogodio se dok sam bio u njegovoj kući, zadubljen u rad na određenoj ulozi, s cigaretom koja mi je visila s usana. Teško je povjerovati, ali upravo je ta cigareta postala moj anđeo čuvar.
Nisam ga još ni zapalio kad mi je slučajno iskliznuo iz usta dok sam pretraživao neke materijale. Dok sam se saginjao da ga uzmem, iznad mene se odvijalo nešto neobično, gotovo poput scene iz filma. Zrakom je odjeknuo neobičan zvuk, drugačiji od bilo čega što sam ikada prije čuo.
Pucanj je razbio dva stakla na gornjem prozoru, za dlaku me promašivši. Zvuk nije bio zvuk razbijanja stakla, već nešto neopisivo, gotovo prodorno. Polako sam ustao i skrenuo pogled prema prozoru koji je stajao preda mnom, ispunjen strahopoštovanjem i zahvalnošću za cigaretu koja me nenamjerno zaštitila od zla.
Tijekom večeri pažnju mi je privukao par nogu nepoznate osobe. Reagirajući munjevito, žurno sam izašao iz stana i izašao u dvorište, gdje sam ugledao čovjeka koji je odmah nestao u obližnjoj šumi. Kad sam se vratio unutra, primijetio sam maleni otvor na prozoru, smješten točno iza mene. Događaji su se odvijali isključivo u večernjim satima. Sljedećeg sam dana izašao vani po danjem svjetlu i naletio na metak koji je ležao na visoravni, kako je prenijela osoba.
