Šemsa suljaković je miljenica naroda,žena koja očarava glasom i blistavom karijerom bez ijedne trunke crnila,no život je nije mazio a mi Vam u nastavku prenosimo njenu tešku ispovest..
- U tišini zaborava, dok mnogi razmišljaju o slavi, moći i trajnom uspjehu, postoje oni koji su kroz život prošli sa pjesmom u srcu, ali i velikim teretom tuge i borbe. Jedna od takvih priča je ona o Šemsi Suljaković, pjevačici čiji je glas obilježio čitavu jednu epohu narodne muzike, ali čiji je život izvan reflektora bio ispunjen teškim trenucima i nesalomivom snagom.
Šemsa se na muzičkoj sceni pojavila početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Njena karijera brzo je uzletjela, a pjesme koje je izvodila pronalazile su put do srca običnih ljudi. Glas joj je bio prepoznatljiv, emotivan i pun duše. Međutim, dok su svi gledali njen umjetnički uspon, rijetko ko je znao šta se dešava iza zatvorenih vrata njenog privatnog života.
- Još kao veoma mlada djevojka, sa samo šesnaest godina, Šemsa je odlučila da uplovi u brak. Udala se za mladića koji je tada imao samo petnaest godina, tek je završavao osnovnu školu. Taj brak nije dugo potrajao. Već nakon dvije godine zajedničkog života, došlo je do razvoda. Iako mladost često nosi nepromišljenost, ovaj korak za Šemsu bio je ozbiljan životni ispit. U braku je rodila sina, kojem je nakon razvoda posvetila cijeli svoj život. Samohrana majka, bez mnogo pomoći i podrške, krenula je u borbu da svom djetetu obezbijedi sve što može.
Taj period za nju bio je izuzetno težak. Iako nikada nije rado govorila o tome, bilo je jasno da se sa mnogim emocijama i izazovima borila sama. Rane koje su ostale iz tog vremena nosila je duboko u sebi, daleko od javnosti i reflektora. Njena posvećenost sinu bila je apsolutna, a muzika je bila samo jedan dio njenog identiteta – onaj koji je bio za publiku, dok je majčinska briga bila njen istinski poziv.
- Kasnije, kada je rat stigao na njena vrata, život joj je zadao nove, još teže udarce. Izgubila je dva brata, kao i brata od strica u Brčkom. Sama je izjavila da joj je izuzetno teško govoriti o tim gubicima, jer bol koju nose takve tragedije nikada ne prolazi. Kao da to nije bilo dovoljno, njen sin je tokom rata ranjen. Zalutali metak prošao mu je kroz glavnu arteriju. Za Šemsu, to je bio jedan od najstrašnijih trenutaka – spoznaja da joj je sin, njeno jedino dijete, bio na ivici života. Ipak, preživio je, a ona je zahvalna što je kasnije dočekala da postane baka i da dobije divnu snahu.
U novije vrijeme, Šemsa se sve više povlači iz muzičkog svijeta. Više ne nastupa toliko često, iako i dalje zrači prepoznatljivom harizmom kada god se pojavi. Umjesto koncerata i snimanja, danas se više posvetila porodici. Njeni unuci ne pokazuju interesovanje za muziku, ali s ponosom ističu ko im je baka. Ta njihova iskrena ljubav i ponos znače joj više nego bilo koja nagrada.
- Uprkos svemu što je prošla – ranoj udaji, razvodu, ratnim strahotama i ličnim gubicima – Šemsa je ostala snažna žena. Nije nikada tražila sažaljenje, niti je svoju bol koristila za javnu pažnju. Sve što je imala, nosila je u sebi, dostojanstveno i tiho. Njena priča nije samo priča o jednoj muzičkoj karijeri, već o životu žene koja je znala da i u najtežim trenucima ostane uspravna.
Šemsa Suljaković danas živi mirnijim životom, okružena porodicom koja joj daje snagu i razlog za osmijeh. Iako godine prolaze, njen glas i dalje odzvanja u pjesmama koje je ostavila iza sebe. One su podsjetnik na jednu veliku ženu čiji je život bio mnogo više od scene – bio je borba, suza, nada i neizmjerna ljubav prema onima koje najviše voli.
