Kusturica je u talentiranoj Romkinji Ljubici Adžović prepoznao veliki glumački potencijal. Ljubica Adžović debitirala je u filmskoj industriji pod redateljskom palicom Emira Kusturice u filmu Dom za vešanje, tumačeći lik babe Hatidže. Ova ju je uloga izbacila u središte pozornosti, zaradivši joj priznanje i priliku da prisustvuje filmskom festivalu u Cannesu zajedno s ostatkom filmske ekipe. Za film Crna mačka, bijeli mačor Kusturica je još jednom iskoristila njen talent i besprijekorno je tumačila lik babe Sujke, učvrstivši svoju reputaciju vješte glumice.
Unatoč tome što su joj se ukazivale prilike za nastupe u Njemačkoj, ona ih je odbila kako bi surađivala isključivo s Kusturicom. Ona nije glumila zbog novca nego zato što je reditelja zavoljela kao svoje dijete. Rođena u Skoplju, Ljubica Adžović živjela je u Baru prije nego što je u kasnijim godinama života duže vrijeme provela u Francuskoj i Švedskoj. Naime, bila je majka nevjerojatnih devetero djece. Ljubica, poznata po ulogama u filmovima Emira Kusturice, slavu je stekla iako je naturistica. Sam Kusturica svojedobno je pohvalio njezin izniman prirodni talent, usporedivši je s dragocjenim nebrušenim dijamantom. Nakon odlaska iz Crne Gore, 2001. godine zatražila je politički azil u Francuskoj, navodeći kao temelj svog zahtjeva svoju strepnju od mafije. Nekoliko godina kasnije, 2006., vratila se u Crnu Goru da bi ubrzo nakon bolesti preminula u 82. godini života.
U ljupkom gradiću Zaogradu, nedaleko od Sutomora, proslavljeni redatelj slučajno je zatekao Ljubicu u jednoj romskoj kući. Odmah očaran njezinim urođenim talentom i magnetskom prisutnošću, napravio je hrabar izbor da je prikaže na filmskom platnu. Kusturica je bio taj koji je Ljubicu Adžović pogurao u sferu kinematografije, zbog čega mu je gajila duboku zahvalnost. Ljubičin istinski talent bio je toliko izvanredan da su je naširoko smatrali pravom profesionalkom. Kao priznanje za njezinu iznimnu izvedbu, nagrađena je nagradom na prestižnom filmskom festivalu u Cannesu 1992. godine. Nakon trijumfa, Ljubica se ponovno pojavila u Kusturičinom ostvarenju “Crna mačka, bijeli mačor”. U okviru ovog pothvata kolegicu Branku Katić od milja je nazvala “pravom unukom”. Duboka i iskrena povezanost koju su dijelili dodatno je učvrstila Ljubičinu sposobnost da osmisli prave i uvjerljive likove.
Iznenađujućim spletom događaja, Ljubica Adžović, unatoč trijumfima u filmskoj industriji, donijela je odluku da se vrati svojim korijenima. Odabrala je da se vrati svom prijašnjem zanimanju proricanja sudbine putem čitanja karata na obalama Sutomora. Ovaj neočekivani izbor potaknuo je brojna nagađanja i priče oko njezina života. S leglom od devetero potomaka, nikada nije uspjela utvrditi točan broj svojih potomaka, uključujući i unuke i praunuke. Kada su je ispitivali o njezinoj zaokupljenosti kartama, jednostavno je izjavila da je to njen način da osigura da su sva njezina djeca dobro zbrinuta. Agencija Tanjug je nenamjerno objavila vijest o njezinom navodnom sudjelovanju u trgovini djecom prije njezine smrti, propustom novinara. No, nakon provedene detaljne istrage i brzom reakcijom obitelji Adžović, točnost vijesti je brzo opovrgnuta. Izražavajući duboku tugu zbog smrti Ljubice Adžović, Emir Kusturica, dragi drug i drug, izrazio je duboko kajanje. Istaknuo je kako je proces snimanja uz nju bio vrhunac ushićenja na njegovom profesionalnom putu. Kusturica je istaknuo neviđenu briljantnost Ljubičinog talenta, naglasivši da mu je svaki kadar koji su zajedno snimili priuštio, kao redatelju, neopisiv i neprocjenjiv susret. Ljubica je bila uistinu izniman talent, rijetkost u svakom smislu. Raditi s njom bilo je apsolutno zadovoljstvo i privilegija. Kao redatelju, svaki snimljeni kadar pružio mi je neusporediv osjećaj užitka i ispunjenjnja. Osvrćući se na nesretnu smrt Ljubice Kusturice, izražavam iskreno žaljenje.
