Nažalost, u posljednje vrijeme svjedoci smo sve većeg broja ovakvih srceparajućih svjedočenja na društvenim mrežama. Šemso Ibrahimović, stariji gospodin porijeklom iz Bosne, doživio je zaista tragičnu sudbinu. Sa suzama koje mu teku niz lice, prepričava svoju nevjericu u neočekivani preokret u njegovom životu.
Iako je bio vrijedan i vješt u svom poslu, suočavao se s ogromnim poteškoćama u uzdržavanju svoje obitelji, često žrtvujući vlastitu dobrobit. Ovaj čovjek, koji je nedavno početkom srpnja proslavio svoj 88. rođendan, počinje svoju priču teška srca, izgovarajući kroz jecaje: “Ako ikada poželiš nekoga prokleti, moli da njegov dom ostane lišen mira, jer ja sam živio kroz to.” Odrastao je u krajnjem siromaštvu, a čak i nakon rata nemilosrdno se borio da ostane na površini. Od trenutka kada je došao na ovaj svijet, bio je prisiljen boriti se za preživljavanje, žudeći za danom kada će moći osigurati sebi i svojim voljenima.
Slučajevi dubokog očaja neuobičajeni su u našem svijetu. Tijekom cijele zimske sezone podnosio sam izostanak obuće i hranio se oskudnim obrocima ostataka kukuruza. Nepokolebljivom odlučnošću i neumornim trudom uspio sam postaviti temelje za perspektivniju budućnost i ušao u brak ispunjen optimizmom. Međutim, moje prvotno neznanje spriječilo me da prepoznam temeljnu shizofreniju svog supružnika. S vremenom je rodila četvero djece od kojih je dvoje biološki njezino dok drugo dvoje nije. Nevolja koja je mučila našu kćer izazvala je goleme boli, ali je nismo mogli smjestiti u ustanovu zbog lokalnih propisa.
Nedavno je bila na liječenju u Zenici u trajanju od dva mjeseca, tijekom kojih je dežurni liječnik utvrdio da još nije spremna za povratak kući. Unatoč izazovima s kojima se suočavamo, njezin slučaj nije najteži. Nakon incidenta u kojem je kći pokušala ozlijediti majku, ona je čvrsto vezana i udaljena iz objekta. Žena, duboko pogođena potresnim događajima, izražava svoju tjeskobu i tugu nekontroliranim suzama, naglašavajući emocionalni danak koji je to uzelo na nju. Ne obazirući se na molbe medicinskog osoblja, nakon kraćeg liječenja odlučili su je otpustiti iz bolnice. Šemso priča kako joj je davao drva da se grije preko zime, ali ona je tvrdoglavo odbijala da loži vatru i nekako je podnosila jaku hladnoću. Nadalje, marljivo joj je donosio hranu, ali ona je to uporno odbijala. Šemso izražava svoju frustraciju što ga ona nikada nije posjetila dok je bio teško bolestan, zbog čega se sada mora oslanjati na kateter.
Glavni lik ove pripovijetke naišao je na brojne poteškoće u osobnom životu, posebice u odnosu sa suprugom. Ucjenom ga je uspjela deložirati iz njihovog primarnog prebivališta, prisilivši ga da živi u pomoćnoj kući sedam godina. Važno je napomenuti da ga za to vrijeme niti jedan član obitelji nije udostojio posjetiti. Uz to, protagonist je otkrio tragičnu smrt svog sina u kanalu. Sagradio je automehaničarsku radionicu za svog sina, ali njihov je odnos bio pun napetosti i nasilja. U potresnoj priči, glavni lik prepričava gotovo kobne susrete koje je imao s vlastitim sinom, a proizlaze iz njegove intervencije da zaštiti sinovljevu ženu od nasilne veze. Preplavljen osjećajem ranjivosti, protagonist je potražio utjehu u srpskim selima, nadajući se da će izbjeći bilo kakvu fizičku štetu. Dodavajući ionako tragičnu obiteljsku dinamiku, njegova se žena pridružila njihovom sinu, produbljujući tugu njihove situacije.
Prošlost ne donosi mir. Jedno od mojih najznačajnijih postignuća bilo je stvaranje rezidencije od 900 četvornih metara. Kao visokokvalificirani zaposlenik, moja stručnost leži u upravljanju velikim bagerima, za što su bile potrebne tri godine marljivog učenja da bi se položio ključni ispit. Posjedujem prilagodljivost za rukovanje različitim strojevima, s iznimkom onih koji se koriste za zadatke povezane s prometom. Tijekom godina pet puta sam se selio, a od 1980-ih prihodi su mi više nego dovoljni. Oduvijek mi je fokus bio na građevini, a umjesto automobila odlučio sam se za bicikl kako bih povećao učinkovitost. Unatoč mojim financijskim mogućnostima, smatram da mi nedostaje podrška drugih. Padala mi je na pamet misao o boravku u staračkom domu, ali se pokazala kompliciranom kao i sve drugo.
Budućnost se čini neizvjesnom, ostavljajući me nesigurnim što me čeka. Prije petnaest godina razgovarala sam o tim stvarima sa svojom djecom. Prije otprilike četiri godine Šemso je doživio gubitak supruge, što mu je paradoksalno donijelo osjećaj sreće. U to teško vrijeme on je bio jedini svjedok vlastite patnje. Unatoč svim naporima da se pripremi za budućnost, Šemso se i dalje bori da pronađe unutarnji mir. Njegova trenutna životna situacija daleko je od idealne, a on nikada nije bio od onih koji traže luksuz. Umjesto toga, on prebiva u stalnom stanju nereda i nelagode. Šemso čvrsto vjeruje da bi mu se sudbina popravila kada bi našao društvo s drugom ženom. “Sve što sam oduvijek želio je obična žena, neko ko može sa mnom dijeliti jednostavan život”, zaključuje Šemso. Nakon što je saznao za Šemsovu tragičnu situaciju, gospodin Kenan, suosjećajni pojedinac iz Austrije, uskočio je u pomoć starcu. Unatoč udaljenosti, gospodin Kenan je otputovao iz svoje domovine kako bi Šemsi osigurao prijeko potreban smještaj.
