Ako želite održati prijatan miris u svojoj WC školjki, ali primjećujete da se brzo prlja uprkos vašem trudu, imamo preporuku koja vam može pomoći da zadržite dugotrajan svjež miris. Ova jednostavna metoda, koja osigurava ugodan miris, prikazana je na YouTube kanalu JECA SVAŠTARICA, i vjerovatno nećete zažaliti ako je isprobate.
- Ovaj učinkoviti DIY osvježivač WC školjke zahtijeva samo jedan sastojak koji možda dosad nije uzet u obzir za ovu svrhu. Majka iz Australije izazvala je značajan interes na internetu nakon što je otkrila jednostavnu tehniku čišćenja unutar Facebook grupe. Shvatila je da je skromna plastična boca napunjena vodom dovoljna za borbu protiv dugotrajnog mirisa koji je dopirao iz zahoda.
U vodu u boci treba dodati ekvivalentnu količinu omekšivača. Ključno je izdubiti čep boce kako bi se napravio mali otvor, nakon čega se boca, koju na mjestu drži ovaj izmijenjeni čep, postavlja unutar spremnika. Australka tvrdi da njezina toaletna školjka ovom metodom pouzdano zadržava ugodan miris, a njezin je prijedlog naišao na odobravanje mnogih korisnika interneta koji su podijelili svoje zadovoljstvo rezultatima.
- Osim toga, neki pojedinci poboljšavaju praksu ugradnjom omekšivača izravno u spremnik za vodu. Nakon što su otkrili ovu tehniku, Sadie’s Professional Cleaning Services, tvrtka za čišćenje sa sjedištem u Britaniji, prepoznala je da ova metoda nije nova, budući da ju je njihovo osoblje koristilo dulje vrijeme tijekom čišćenja toaleta. Tvrtka preporučuje: “Dodajte šalicu omekšivača u posudu. Deterdžent će se nakupljati na dnu, što dovodi do neugodnog mirisa pri svakom ispiranju WC školjke.
Vodoinstalaterski stručnjaci upozoravaju na rizike povezane s ovom praksom, ističući mogućnost oštećenja i spremnika i cijevi. Unatoč tome, znatan broj pojedinaca i dalje se odlučuje za ovaj pristup, jer se navodi da daje iznimne rezultate.
DODATNI TEKST
U regiji Sulawesi u Indoneziji, točnije u Toraji, postoji neobična tradicija koja se naziva “živjeti s mrtvima”. Ovaj običaj podrazumijeva da članovi obitelji ostanu u neposrednoj blizini tijela svojih preminulih rođaka dulje vrijeme nakon njihove smrti.
- Osobitost ove prakse ukorijenjena je u dubokom uvjerenju da pokojnici nisu u potpunosti prešli iz svijeta živih sve dok se ne provede poseban ritual koji uključuje žrtvovanje vodenog bivola. Ovaj vodeni bivol služi kao sredstvo za prijenos duša pokojnika u zagrobni život. Naime, obitelji moraju imati znatna financijska sredstva kako bi nabavile bizona, koji se potom žrtvuje uz leš preminule osobe.
Kao rezultat toga, postoje slučajevi u kojima pojedinci mogu ostati nepokopani dulje vrijeme, ponekad i desetljećima, dok se ne skupe potrebna sredstva za bizone. Jedinstveni konzervans koji se naziva formalin koristi se za očuvanje fizičkog integriteta preminulih članova obitelji. Ovakav kemijski sastav sprječava proces razgradnje, čime se omogućuje produljeno očuvanje ljudskog tijela nakon smrti.
- Ostaci preminulih pomno se čuvaju, uz rituale poput pranja i odijevanja koji odražavaju duboko poštovanje prema onima koji su umrli. Nadalje, članovi obitelji daju hranu i cigarete kao počast pokojniku. Ove ceremonije, koje se održavaju dva puta dnevno, predstavljaju primjer odanosti i poštovanja prema onima koji su preminuli. Kako bi se osigurala čistoća u prostoru u kojem se nalaze posmrtni ostaci umrlih, kao WC se koristi za to predviđena školjka.
Ova postava potiče jedinstveni ambijent unutar rezidencija plemena Toraja, gdje preminuli rođaci imaju značajno mjesto u svakodnevnom životu, dajući tako emocionalni i kulturni značaj zajednici. Supruge mogu odlučiti održavati vezu sa svojim pokojnim muževima, što označava njihovu odanost i vjernost, pokazujući tako poštovanje. Iako se ova praksa u početku može činiti nekonvencionalnom, ona je duboko ugrađena u Toray kulturu i djeluje kao izraz poštovanja prema preminulima, uz uvjerenje o trajnoj prirodi života nakon smrti.
- Ritual koji se naziva tivah uključuje ekshumaciju ljudskih ostataka i provode ga pripadnici plemena Dayak. Ipak, ova praksa znatno odudara od onoga što bi se moglo smatrati uobičajenim u raznim drugim kulturama. Za pripadnike plemena koji žive na području Kalimantana, ovaj ritual je obavezan, jer oni smrt vide samo kao prijelaz iz jednog carstva u drugo.
Ritual tivaha obuhvaća ekshumaciju posmrtnih ostataka preminulog člana obitelji. Nakon što se kosti iskopaju, zajedno se prenose na štovano mjesto koje se naziva Sandung. Vrijeme ovog rituala nije unaprijed određeno; umjesto toga, uspostavlja ga obitelj. Za obred su potrebni pomna priprema i određena financijska sredstva koja u konačnici osiguravaju pokojnikov prijelaz u zagrobni život.
- Ova praksa omogućuje obitelji da prenese i ljubav i poštovanje prema preminulom pojedincu. Ako se obitelj odluči odbiti izvođenje rituala, smatra se da bi duh mogao na njih navući prokletstvo, što bi dovelo do nesreće. Pleme Tiwah provodi osebujni ritual usredotočen na čišćenje lubanja njihovih preminulih predaka. Ova praksa, koja se naziva “njobeng”, smatra se svetom, iako donekle nekonvencionalnom, i upravo u ovom trenutku priča postaje posebno zadivljujuća.
Tijekom rituala “mengajau”, predstavljene lubanje podvrgavaju se temeljitom procesu čišćenja. Članovi plemena vjeruju da će pročišćavanje ovih lubanja dovesti do obilne žetve i služiti kao zaštita od zlonamjernih sila. Unatoč trenutnoj zabrani rituala “mengajau”, članovi plemena ustraju u praksi čišćenja lubanje, za koju smatraju da posjeduje mistična svojstva.
- Pleme Toraja ne gleda na smrt kao na sumoran događaj, već kao na priliku za slavlje. Plemenska vjerovanja tvrde da iako se fizičko tijelo može raspasti nakon smrti, duh preminulog ostaje u postojanju do ceremonije pokopa, koja uključuje ritual koji uključuje vodenog bivola. Događaj koji se naziva “rambu solo” obuhvaća okupljanje čiji je cilj pomoći duhu preminulog u njegovu putu do posljednjeg počivališta, poznatog kao Pujo. Ovu ceremoniju obilježava atmosfera ispunjena radosnim smijehom i slavljem, a vrhunac je gozba koja se održava nakon ritualnog žrtvovanja stoke.
