Neke porodice izgledaju normalno na površini, ali čuvaju neke najmračnije tajne ispod te površine. Ove stvari se tek saznaju dosta godina kasnije. Danas vam otkrivamo jednu takvu priču.
- Nakon završetka svog medenog mjeseca, Vladimir Savitsky i Larisa Savitsky, mlađi par jedva u svojim dvadesetima, ponovno su ušli u carstvo svoje svakodnevice. Činilo se da su nadolazeći dani puni potencijala i zračili su živahnom aurom, odražavajući njihovu poletnu perspektivu punu nade.
Dana 24. kolovoza, Larisa i Vladimir krenuli su na let 811 za zračnu luku Komsomolsk-on-Amur, nesvjesni nepredviđenog preokreta koji će njihove nade i snovi učiniti kada se popnu u nebo. Međutim, tijekom leta dogodio se neočekivani susret između njihovog zrakoplova, koji je prevozio 38 putnika, i vojnog zrakoplova TU-16 koji se brzo približavao.
Iznenadna brzina vojnog zrakoplova izbacila je druge letjelice iz ravnoteže, onesposobivši ih da reagiraju na vrijeme. Tragično, većina pojedinaca na brodu poginula je u katastrofalnom sudaru. Sjećanje na točan trenutak kada su krov i krila nasilno otrgnuti, ostavljajući za sobom samo jezive odjeke krikova, urezalo se u Larisin um.
Dok je usmjeravala pogled prema svom suprugu, obuzela ju je ogromna spoznaja – on je tragično podlegao zagrljaju smrti. U trenutku me preplavio duboki osjećaj sigurnosti, predviđajući moju nadolazeću smrt. Sjećanje na scenu iz filma preplavilo je Larisin um, koji prikazuje mučnu avionsku nesreću u kojoj se mlada djevojka čvrsto uhvatila za svoje sjedalo i spustila u dubine džungle.
Shvaćajući neizbježan sudar, namjerno sam odlučio locirati sigurno mjesto za slijetanje i pripremiti se. Dok se Larisa spuštala među olupinu, očajnički se držala za svoje sjedalo, svaki trenutak koji je prolazio približavao ju je neizbježnoj sudbini. Neočekivanim razvojem događaja, gusta šuma se pojavila baš kad je bila na rubu pada.
Njezino je sjećanje bilo ograničeno na taj pojedinačni trenutak prije nego što je pala u nesvijest. Kad su se Larisine oči naglo otvorile, pogled joj se smjesta zaustavio na beživotnoj figuri njezinog dragog supruga. Ležao je nepomično pokraj nje, udaljen svega tri-četiri metra. Ovaj dirljiv slučaj zauvijek će joj ostati urezan u umu, poput oproštaja.
- U svojoj očajničkoj potrazi za pomoći, Larisa je izdržala naporno dvodnevno putovanje kroz prostranu divljinu Sibira. Kako je vrijeme prolazilo, njezina je nada za spas bila sve manja. No, trećeg dana naišao je suosjećajni ribar koji je okončao njezinu muku.
Bila je šokantna spoznaja kada sam otkrio da je moja vlastita obitelj pripremila moje posljednje počivalište, ali onda sam saznao da je objavljen opsežan popis svih pojedinaca na brodu, a moja je obitelj bila odmah obaviještena. Tragični događaj prošao je potpuno nezapaženo u medijima u Sovjetskom Savezu. Sudar dvaju zrakoplova brzo je prikriven kroz tajne akcije koje je provela tajna policija sovjetske vlade.
- Ožalošćene obitelji žrtava upućene su na šutnju te im je uskraćena prilika da odaju počast i pronađu utjehu u sjećanjima na svoje najmilije. Po dolasku u zdravstvenu ustanovu, Larisinu komoru pomno je nadzirala skupina uniformiranih muškaraca.
Njenim najmilijima zabranjen je dolazak u posjet, a kako se prisjeća Larisa, majci je naloženo da šuti. Sve do 2000-ih nije otkriven puni razmjer tragedije, dugo nakon što se incident dogodio. Larisa, jedina preživjela ovaj katastrofalni događaj, suočila se s napornim putovanjem kako bi se izliječila od ozljeda.
No, ustrajala je i naposljetku nastavila svoj život, čak i dočekala rođenje sina. Fotografije snimljene nakon incidenta pružaju doista zadivljujući uvid u nevjerojatnu otpornost ove žene. Larisa čvrsto vjeruje da je za ovaj tragični događaj kriva vojska, koja nije priznala prisutnost putničkog zrakoplova koji je išao istom putanjom.
- Dok obilježavam godišnjicu 24. kolovoza, slavim svoju drugu priliku za život. Još uvijek mi se čini kao da dio mog bića ostaje u tom trenutku, zauvijek suspendiran, nikad sasvim ne uspostavljajući kontakt.
