Da li ste se ikada zapitali kako trgovci skrivaju čuvenu hemiju u povrću i kojoj svi govore? U ovom članku Vam otkrivamo par trikova kako im to polazi za rukom i na koje stvari bi trebalo sledeći put da obratite pažnju kada idete u kupovinu namirnica…
Kupovina povrća može biti izazov, naročito u današnje vreme kada prodavci koriste različite trikove kako bi voće i povrće izgledalo svježe i primamljivo, iako je možda tretirano hemikalijama. Mnoge manipulacije sa povrćem su skrivene iza pažljivo odabrane prezentacije, a sve to može doneti opasnost po zdravlje potrošača. Postoje načini da prepoznate kada nešto nije kako treba, te da se zaštitite od takvih proizvoda prije nego što ih stavite u svoju korpu.
Jedan od najčešćih trikova koji se koristi kako bi povrće izgledalo svježije i atraktivnije je prskanje površine kore sa voskom ili uljem. Ove supstance daju plodovima neprirodan sjaj, koji može izgledati kao da je plod netaknut i svjež, dok zapravo prikrivaju stvarnu sliku proizvoda. Blic upozorava da prekomjerno prskanje voskom može ne samo da sakrije oštećenja na površini, nego i da se poveća rizik od konzumacije hemikalija koje nisu sigurne za ljudsko zdravlje. Na sličan način, boje povrća, kao što su paradajz ili krastavci, često se pojačavaju svetlom ili hemijskim sredstvima, kako bi plodovi izgledali sočno i zrelo, iako nisu ni blizu tih karakteristika. Dodatno, povrće može biti tretirano i sa različitim aromama koje im daju miris kao da su tek ubrani. To je samo još jedan način da se manipuliše sa percepcijom svježine proizvoda.
- S obzirom na sve ove trikove, važno je obratiti pažnju na ambalažu i način na koji je povrće izloženo na prodajnim mestima. U prodavnicama se često koristi magla ili para koja se stvara u vitrinama, stvarajući utisak da je povrće upravo ubrano. Međutim, to može sakriti pravu sliku proizvoda, maskirajući stvarno stanje plodova koji mogu biti stariji nego što se čini. Dnevni avaz takođe izveštava da je prodaja povrća u staklenkama ili sa etiketa koje nose oznake poput “eko” ili “zeleni” motivi često samo marketinški trik. Ove etikete ne garantuju uvek da je proizvod zaista ekološki, naročito ako nema validnih sertifikata koji to potvrđuju. Potrošači bi trebalo da budu oprezni i da uvek proveravaju oznake i sertifikate pre nego što kupe proizvod.
Povrće koje je najčešće izloženo ovakvim manipulacijama obuhvata vrste koje brzo gube svježinu, a koje su ujedno i najčešće u potrošnji. Krastavci, paradajz, paprika, zelena salata i šargarepa najčešće su na meti tretmana sa hemikalijama koje produžuju njihov rok trajanja i poboljšavaju izgled. Iako ove metode mogu produžiti očiglednu svežinu povrća, one zapravo mogu biti štetne za potrošače koji nisu svesni tih manipulacija. Prema informacijama dobijenim od Radio-televizije Srbije (RTS), problem leži u tome što potrošači često ne prepoznaju ove trikove i mogu nesvesno unositi štetne supstance zajedno sa navodno zdravim proizvodima.
- Kako biste izbegli takve manipulacije, važno je pridržavati se nekoliko jednostavnih pravila prilikom kupovine povrća. Prvo, obratite pažnju na izgled kore i njen sjaj. Ako povrće izgleda “plastificirano”, to može biti znak da je tretirano voskom ili uljem. Takođe, ako primetite da povrće ima neobičnu boju koja deluje previše zasićeno, verovatno je bilo podvrgnuto hemikalijama kako bi izgledalo živopisnije. Drugi važan faktor na koji treba obratiti pažnju je miris. Ako povrće miriše previše slatko ili jako, to može biti znak da su korišćene sintetičke arome.
Svi ovi saveti mogu vam pomoći da prepoznate manipulacije i izbegnete kupovinu tretiranog povrća, ali najvažniji korak je educirati se o tome šta znači “eko” ili “bio” proizvod. Politika ekologije navodi da pravi ekološki proizvodi ne samo da imaju sertifikate, već dolaze sa jasnim informacijama o poreklu i načinu proizvodnje. Kupovina od lokalnih proizvođača ili na pijacama, gde možete direktno razgovarati sa prodavcem, često može biti bolji način da obezbedite svježinu i zdravlje svojih obroka.
Povrće je osnovna stavka u ishrani mnogih ljudi, a Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti, ističe da bi potrošači trebalo da imaju veće poverenje u proizvode koji dolaze iz kontrolisanih i transparentnih sistema proizvodnje. Svest o tome šta jedemo može biti ključna u očuvanju zdravlja.
