– Danas se malo dotičemo najvećeg boema, koji se ikada pojavio među pjevačima, a to je svakako Toma Zdravković. Čovjek koji je svoju zaradu od jednog nastupa znao da potroši za isto veče, samo bi prešao ulicu, otišao u drugu kafanu i tu je počastio kolege, ali i osoblje same kafane…
Toma Zdravković, osim što je bio pjevač, bio je i pjesnik čija je riječ duboko odjeknula kod nebrojenih pojedinaca. Njegove melodije do danas služe kao dirljiv podsjetnik na doba koje karakteriziraju iskreni osjećaji i duboka povezanost s njegovim skladbama. Kroz svoje duboko strastvene izvedbe, Toma je uspio stvoriti nešto što nadilazi vremenska i prostorna ograničenja, zauvijek urezavši svoje ime u anale balkanske narodne glazbe. Dijeleći svoje uspomene na Zdravkovića, Tihomir Pop Asanović, klavijaturist renomiranog jugoslavenskog rock benda Time, osvrnuo se na vrijeme dok je svirao uz Toma u ranoj fazi njihove karijere.
Ova sjećanja, koja datiraju iz 1965., nude fascinantne uvide i dodaju nove perspektive pripovijesti koja okružuje Toma. Tijekom prijelaza iz 1965. u 1966. imao sam priliku surađivati s Tomom u trajanju od šest mjeseci. Osvrćući se na to vrijeme, Asanović je ispričao: “Mi smo prostor za izvođenje nazivali Gradskim podrumom, iako se on zapravo nalazio u Domu sindikata u Beogradu, gdje je u podrumu bila jedinstvena dvorana.” Naš raspored sastojao se od šest dana nastupa svaki tjedan, a ponedjeljak nam je bio jedini slobodan dan.
Zanimljivo, u tom prostoru nastupala je i “Gospoda i braća Jelić”, koja će kasnije postati poznata kao YU grupa. Svojom rock glazbom zabavljali su publiku tijekom čajanki od 16 do 19 sati, dok smo se mi popeli na pozornicu od 20 sati. do ponoći. U svom sjećanju Asanović izražava zahvalnost na prilici da surađuje s Tomom Zdravkovićem u njegovim ranim godinama rock glazbe. Kroz ovo iskustvo stekao je dragocjene uvide u konvergenciju pionira rock glazbenika tog doba i onih iz područja narodne glazbe.
Asanović se iz Skoplja preselio u Beograd 1965. godine. Sa 17 godina tražio sam posao i odvažio se na okupljalište glazbenika, glumaca i menadžera raspitivati se o mogućim nastupima. Tamo sam dobio prijedlog da se obratim Tomu jer je njegov pijanist nedavno pretrpio ozljedu. Zatekao sam se kako izvodim na istrošenom Steinway klaviru koji je očajnički trebao uštimati, što me je potaknulo da opetovano tražim njegovo vraćanje na pravilan ton (smijeh).
Na početku karijere Toma Zdravković već je imao 27 godina, nešto više od ostalih. Kako kaže Asanović, izvodili su ugodne melodije i tradicionalne narodne pjesme jer još nije nastupilo doba cajki i turbo folka. U tom razdoblju Toma je imao sposobnost od mene zatražiti demonstraciju klavirskih akorda samo sat vremena prije nastupa. To nas je potaknulo na desetodnevnu praksu. Tomin talent bio je izniman. Posjedovao je vještinu skladanja vlastitih tekstova i melodija, od kojih će neke s vremenom steći popularnost. No, u tom trenutku još nije napravio nikakvu službenu snimku.
Glazbenici su dobro poznavali i prednosti i nedostatke svog zahtjevnog radnog vremena, a nisu ostali imuni ni na vlastite mane, čega je itekako bio svjestan Pop Asanović. Toma i ja provodili smo puno vremena zajedno i uvijek sam se divio njegovom besprijekornom osjećaju za stil. Posjedovao je kolekciju odijela i košulja, koje je uvijek pratila savršeno zavezana kravata. Međutim, također je volio uživati u alkoholnim pićima. Nije bila rijedak slučaj da se pridružio razularenom društvu kockara na Dorćolu, gdje su se često mogle sresti Lepa Lukić i druge mlade pjevačice.
Zvuk bacanja kocki ispunio je zrak. Unatoč kasnim noćnim satima, Toma bi se sutradan uvijek pojavio na ručku, osim glazbenog ansambla, i usputno primijetio: Usred smijeha, papi je upućena posebna molba: “Molim te, daj mi jedno zrno graška s kobasicom.” Ovaj je pojedinac bio poznat po svom bezbrižnom i ekstravagantnom načinu života, posjedujući nevjerojatnu količinu energije koja je osvajala sve oko sebe. Nastupi su bili prilagođeni željama publike, a pjesme su bile naručene i plaćene. Ti su napjevi bili ukorijenjeni u tradiciji starog grada, ali on je vješto uklopio vlastite autorske skladbe koje smo prethodno uvježbali.
Publika je, začudo, spremno prihvatila ove prinove, stvorivši nevjerojatnu atmosferu. Svake je večeri prostor bio prepun ljudi koji su sjedili za stolovima i naručivali večere. Petak i subota bili su posebno užurbani. Reakcije publike bile su oduševljene, što nam je omogućilo da pojedine pjesme izvodimo više puta tijekom noći. Postalo je malo monotono svirati istu pjesmu opetovano, jer bi jedan zahtjev bio suprotstavljen drugim. Ipak, bio je to unosan pothvat, pogotovo za mladog glazbenika poput mene.
Ovo mi je iskustvo pružilo stabilnost, stručnost i osjećaj rutine. Kako je Asanović oštroumno istaknuo, praksa je neophodna u svakom zanimanju. Asanović se prisjeća noći goleme zarade, pohranjene u kovčegu za violinu koji bi ponosno stajao na vrhu klavira, do vrha ispunjen valutom vremena. Zarada je bila nevjerojatna, dovoljna za kupnju potpuno novog automobila unutar jednog vikenda nastupa. No, prilikom preseljenja tvrtke nestala je značajna količina novca, iako je Zdravković kasnije spominjao da se uspio riješiti dijela kockarskog rekvizita.
Pojedine večeri scenu bi uljepšao Šaban Šaulić, već poznata zvijezda, a svoj melodični glas u miksu dala je i Lepa Lukić. To je bila pratnja koja je okruživala Toma, oblikujući krajolik pop glazbe. Nekoliko godina kasnije, Asanović je imao priliku pokazati svoj talent uz bend “Time” na nezaboravnom nastupu u Gornjoj sali Doma sindikata u Beogradu. Ovaj značajan događaj koincidirao je s izdavanjem debitantskog albuma benda. Osvrćući se na to postignuće, Asanovića je razveselio iznenadni nastup Tome Zdravkovića na koncertu 1973. godine i podsjetio ga na prošli razgovor:
“Sjećate li se kad sam prorekao da ćemo i ti i ja jednog dana postići uspjeh? Asanović se u razgovoru za Jutarnji.hr osvrnuo na vrijeme rada s njim, prisjetivši se nezaboravnih prvih mjeseci kada su zajedno išli na koncerte, nakon toga odlazili na večere i iščekivali buduće susrete. Nažalost, tijekom produkcije filma nisu uspjeli doprijeti do šireg kruga pojedinaca za dodatne uvide u Tomov život. Ipak, kao mladi rock glazbenik, zahvalan sam na prilici i privilegiji da sam s njim surađivao.
