Glumica Ceca Bojković u televizijskoj emisiji Balkanskom ulicom iznijela je brojne detalje o svom osobnom životu, pa tako i o svom porijeklu i iskustvima. Izrazila je nemogućnost zamisliti život s manje rada, budući da je više od pola stoljeća uvjetovana stalnim angažmanom. Trenutačno priznaje da je njezin način života manje brz, dopušta povremene odmore i mogućnost izdvajanja osobnog vremena. Ceca to pripisuje svojoj spretnosti u učinkovitom organiziranju rasporeda.
U prvim trenucima predstave glumica Ceca Bojković prisjetila se svoje debitantske predstave i ispričala anegdote o svojim najranijim glumačkim pothvatima. „Dadov“ je označio početak mog tinejdžerskog puta sa 16 godina. Tamo sam proveo dvije godine, gdje sam prvi put imao priliku amaterski nastupiti pred publikom. Prilično je nevjerojatno pomisliti da je moj debi bio u Shakespeareovoj drami. Naime, tumačio sam lik Here, dobre i dosadne sestre, uz glavnu junakinju Beatrice. Zanimljivo, ljudi su me doživljavali kao dosadnu, čestitu i lijepu sestru sve dok nisu otkrili moju komičarsku stranu, što je nešto što zaista volim.
Ceca Bojković je od malih nogu posjedovala prirodni talenat za mimiku. Učitelji bi je pozvali u zbornicu, tražeći da ih oponaša, kao da ima svoju osobnu publiku. Zanimljivo je da su Cecini roditelji, unatoč njenoj urođenoj sposobnosti, gajili rezervu prema njezinoj glumačkoj karijeri. Čvrsto su vjerovali da ona ima potencijal postići mnogo više u životu.
U kućanstvu se odigrala manja tragedija, jer sam ja, njegovano i odgojeno dijete, otkrila duboku strast prema glumi. Dok su moji roditelji u početku vjerovali da je to prolazna faza, to je ostao čvrsti dio mog identiteta. U to su vrijeme cijenjena zanimanja poput liječnika, arhitekata i inženjera bila visoko cijenjena. Međutim, ostaje neizvjesno jesu li moji roditelji uistinu shvatili pravu bit mog odabranog puta. Gluma, po mom mišljenju, ima veći značaj nego što većina ljudi shvaća. Kao glumica, na mene su duboko utjecale različite uloge koje sam igrala, što mi je omogućilo da bolje prenesem emocije i steknem mudrost.
U današnjem društvu proces starenja za pojedince postaje sve zastrašujući. Prema riječima glumice Cece Bojković, kroz svoje dvadesete, tridesete i četrdesete godine lako je prolazila, bez poteškoća se nosila s izazovima koji su joj se našli na putu. Ipak, priznaje da postoji osjećaj strepnje kada je u pitanju osamdeseta godina života, pitajući se hoće li doživjeti neku krizu s obzirom na ograničeno vrijeme koje joj preostaje. Iako pokušava odgurnuti te misli u stranu, neizbježno je da joj takve brige povremeno padnu na pamet. Još kao dijete imala je strahove koji bi je noću držali budnom.
