Sjećate li se Jutelove priče o vojsci JNA u početnim fazama sukoba 1990-ih? Tada se mladi vojnik Bahrudin Kaletović, koji je imao samo devetnaest godina, suočio s pitanjem: “Da li ste svjesni svrhe ove bitke koja traje?”, a njegovo pitanje sa sobom je povuklo mnoštvo podpitanja na koje niko nije imao odgovor.
“Po mom razumijevanju, čini se da njihova želja za odcjepljenjem nailazi na otpor. Unatoč izazovima, molim višu silu da me zaštiti i omogući mi siguran povratak u vojarnu. Za divno čudo, moje molitve su uslišane” – kazao je Bahrudin, koji je preživio razorne sukobe devedesetih. Nastavio je zasnovati obitelj, s kćeri, a potom i sinom. Bahrudin je postao poznat kao najpoznatiji vojnik raspadajuće JNA. Njegovo ime postalo je sinonim za besmisleni rat koji je žrtvovao živote mladih pojedinaca, a štitio interese časnika i političara. Sudbina je natjerala Bahrudina Kaletovića da novinaru Ivici Puljiću iz Yutela izgovori legendarnu i duboko točnu izjavu: “Oni kao da imaju želju da se otrgnu, ali mi to odbijamo dopustiti.”
Početak Bahrudinova terora označio je prekretnicu, a da Ivica Puljić ili bilo tko drugi u Kosmosu nije znao, jer će Bahrudin postojati još dodatnih sedam godina. Ova se transformacija dogodila u roku od samo dvadeset četiri sata. Međutim, tih sedam godina bilo je tako nevjerojatno dugo da su sedam puta premašili životni vijek prosječnog Europljanina. U lipnju 1998. godine mladić je krenuo na put prema sreći, vozeći se automobilom prema Bosni iz svog rodnog grada u Hrvatskoj. Bio je ne samo talentirani glazbenik sa svojim bendom, već i omiljena figura u društvu – veseo, popularan i uvijek nasmijan. Njegovo odredište bila je Tuzla, gdje je bio ispunjen nadom u svjetliju budućnost. Unatoč dugotrajnim ožiljcima rata, postojao je osjećaj optimizma dok su se ljudi željno vraćali na posao, vjerujući da će mir utrti put napretku. Ovaj mladić imao je još više razloga za slavlje, jer je njegova supruga Aida upravo rodila sina Damira. Kod kuće ga je čekala i petogodišnja kći Esmeralda. Bio je to trenutak čistog blaženstva dok je sada prigrlio očinstvo sa svojom voljenom ženom i dvoje prekrasne djece uz sebe.
A onda se, kao sudbinski vođen, dogodio – tragični obrat sudbine! Bahrudin, vojnik koji je nekada nasmijavao cijelu naciju, pokazao se kao oličenje naših života burnih devedesetih. Njegove riječi, iako prostodušne, nosile su bolnu iskrenost koja je lako mogla pronaći svoje mjesto na stranicama udžbenika. Njegove su riječi imale univerzalnu kvalitetu, služile su kao mjerilo i nama samima i vremenu u kojem smo živjeli. Njegova dirljiva izjava i dalje je urezana u naše kolektivno pamćenje: “Molim Boga da se živ vratim u vojarnu, danas tri moji drugovi su poginuli…” I dok se Bahrudin ipak uspio vratiti u vojarnu, vratio se kući samo da bi se susreo s nesretnim obratom sudbine. Točno sedam godina nakon što je te riječi izgovorio pred očima Jugoslavije, tragično je izgubio život u prometnoj nesreći.
Ova tema prožeta je brojnim potresnim događajima, a nedvojbeno je da je utjecaj rata ostavio značajan trag, nažalost opterećujući buduće generacije koje ga nisu iskusile na vlastitoj koži. Upravo zbog toga, bitno je da nove generacije podučavamo onome što je nepobitno i tačno po pitanju historije, a naposlijetu svega toga i učiti ih da je potrebno poštovati, cijeniti i održavati mir.
