Među pojedincima koji potječu iz nacija bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ali i drugih regija, prepoznatljivi trag koji je ostavilo BCG (Bacillus Calmette-Guérin) cjepivo služi kao prepoznatljiva oznaka. Široko primjenjivano kao preventivna mjera protiv tuberkuloze, osobito kod djece podložne težim manifestacijama bolesti, ovo cjepivo postalo je uobičajeni postupak u brojnim zemljama.
- Cjepivo BCG, nazvano po Albertu Calmetteu i Camille Guérin, stvoreno je početkom 1900-ih s ciljem zaštite pojedinaca od tuberkuloze, bolesti poznate po svojoj težini i visokoj stopi smrtnosti. Proces cijepljenja obično se odvija unutar prvih 48 sati nakon rođenja. Cjepivo se daje intradermalnom injekcijom, izravno ispod kože, obično u gornju trećinu lijeve nadlaktice. Ova posebna metoda primjene je poznata po svojoj tendenciji da rezultira stvaranjem jasnog ožiljka.
Nakon cijepljenja uobičajeno je uočiti razvoj crvene papule na mjestu uboda unutar nekoliko tjedana. U nekim slučajevima ova papula može prijeći u gnojni stadij prije nego što konačno rezultira stvaranjem ožiljka. Pojava ovog ožiljka obično postaje vidljiva oko 4 do 6 mjeseci nakon cijepljenja. Korištenje BCG cjepiva podložno je varijacijama u različitim zemljama, ovisno o prevalenciji tuberkuloze i javnozdravstvenim strategijama.
- U regijama gdje su stope tuberkuloze niske, primjena ovog cjepiva je smanjena ili potpuno obustavljena, što je rezultiralo nedostatkom BCG ožiljaka među mlađim generacijama u tim područjima. Ožiljak nastao od BCG cjepiva ima veliko kulturno i osobno značenje. Transformirao se u poseban amblem za pojedince koji pripadaju određenim generacijama i zemljopisnim regijama. Više od pukog podsjetnika na zajedničku borbu protiv bolesti poput tuberkuloze, postao je sastavni dio identiteta onih koji dijele zajedničko iskustvo odrastanja u određenom vremenu i na određenom mjestu.
Cjepiva, kao medicinske intervencije osmišljene za uspostavljanje imuniteta protiv specifičnih bolesti, igraju ključnu ulogu u očuvanju javnog zdravlja. U ovom ćemo članku dati sveobuhvatan pregled cjepiva. 1. Proces njihovog funkcioniranja: Cjepiva igraju ključnu ulogu u prevenciji bolesti pokrećući imunološki sustav da razvije ciljane obrambene mehanizme protiv određenih bolesti. Putem cijepljenja, tijelo je u stanju generirati imunološki odgovor koji osigurava imunitet na bolest bez izravnog izlaganja stvarnom patogenu.
- Formulacija cjepiva sastoji se od različitih komponenti. Antigeni, primarne komponente koje se nalaze u cjepivima, odgovorni su za stimulaciju imunološkog sustava. Mogu se sastojati od oslabljenih ili inaktiviranih patogena, fragmenata patogena, toksina ili genetskog materijala koji potječe od patogena. Aditivi su tvari koje povećavaju učinkovitost ili trajnost cjepiva, dok su konzervansi tvari koje inhibiraju rast bakterija u cjepivima. 3. Kategorije cjepiva: MMR cjepivo primjer je živog atenuiranog cjepiva koje se sastoji od oslabljenih verzija patogena koji mogu stimulirati imunološki sustav bez izazivanja bolesti.
Cjepiva koja spadaju u kategoriju “mrtvih cjepiva” sastoje se od patogena koji su učinjeni neaktivnima ili mrtvima. Uobičajeni primjeri takvih cjepiva uključuju ona protiv gripe i hepatitisa A. Postoje različite vrste cjepiva, uključujući podjedinična, rekombinantna, konjugirana i mRNA cjepiva. Podjedinična, rekombinantna i konjugirana cjepiva sadrže specifične komponente patogena, poput proteina, koji pokreću imunološki odgovor. S druge strane, mRNA cjepiva nose upute za proizvodnju proteina iz patogena, koji potom stimulira imunološki sustav.
- Primjeri mRNA cjepiva uključuju Pfizer-BioNTech i Moderna cjepiva razvijena za COVID-19. Proces razvoja cjepiva može se podijeliti u četiri glavne faze. Početni korak u procesu istraživanja uključuje identifikaciju ciljnih bolesti i istraživanje potencijalnih antigena. Nakon što se prikupe ove ključne informacije, sljedeća faza uključuje provođenje testiranja na životinjama kako bi se procijenila sigurnost i učinkovitost identificiranih antigena. Proces evaluacije sigurnosti i učinkovitosti cjepiva uključuje provođenje kliničkih ispitivanja na ljudima u tri faze: faza I, faza II i faza III.
Nakon što su ta ispitivanja uspješno dovršena, cjepivo dobiva odobrenje za uporabu i ulazi u masovnu proizvodnju. Važnost cijepljenja se ne može precijeniti. Čin cijepljenja igra ključnu ulogu u prevenciji mnoštva teških bolesti, kao što su ospice, dječja paraliza, hepatitis i tetanus, između ostalih. Osim toga, cijepljenje pomaže u upravljanju epidemijama poticanjem a kolektivni imunitet koji učinkovito ograničava prijenos zaraznih bolesti unutar stanovništva.
- Smanjenje mortaliteta ključni je ishod cijepljenja kada su u pitanju zarazne bolesti. Osim toga, važno je uzeti u obzir sigurnost i moguće nuspojave povezane s cijepljenjem. Većina nuspojava cjepiva je privremena i manja, kao što je oteklina ili crvenilo na mjestu primjene injekcije. Iako postoji mala vjerojatnost da ćete doživjeti ozbiljnije nuspojave, cjepiva su obično sigurna, a prednosti koje nude daleko nadmašuju sve moguće rizike. Korištenje cjepiva je ključna strategija u javnom zdravstvu koja je učinkovito upravljala brojnim zaraznim bolestima i značajno pridonijela spašavanju bezbrojnih života diljem svijeta.
