Naravno, želite da i vaš stan uvijek dobro miriše, zar ne? Pa, evo kako to lako možete postići bez onih skupih osvježivača zraka. Trebat će vam posuda u koju ulijte kristale sode za pranje (natrijev karbonat).
Na vrh stavite par klinčića i ukrasno ih namjestite. Soda se izravno bavi lošim mirisom, dok klinčići izravno daju vrlo ugodan miris. Da bi miris bio još bogatiji, dodajte malo eteričnog ulja.
Postavite nekoliko po cijelom stanu i uživajte u ugodnom mirisu u svakom trenutku. Ako imate kućne ljubimce koji bi mogli ući u nju, jednostavno stavite nekoliko rupa u komad aluminijske folije i pokrijte je.
BONUS TEKST
Ovaj tjedan slavimo rođendan jednog od bardova jugoslavenskog kazališta – Mihaila Miše Janketića. Rođen je 24. svibnja 1938. Ni tada nije planirao ići u školu glume jer mu je prva ljubav bila književnost. A onda je tijekom studija otišao na radnu akciju. Bio je napadač, dobio je dopust i otišao u internacionalni kamp na 21 dan.
Ondje je, tvrdi, boravio s lijepom Austrijankom, a kad se vratio u Beograd izgubio je pravo na sljedeću godinu. “Da bih opet imao dom i stipendiju, morao sam nešto upisati, a najlakše mi je bilo otići na Kazališnu akademiju”, rekao je svojedobno Janketić. I od tada se uloge nastavljaju. Miša je igrao u filmovima, na televiziji i u kazalištu. I ostala je jedina dilema – gdje mu je bilo bolje.
A iza njegove slavne karijere krije se šokantna priča o njegovom odrastanju. Najteže razdoblje u njegovom životu bilo je za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je ostao bez majke koju je ubio njezin školski kolega. “Moja majka je radila u pošti. I taj dan kada smo ispraćali kolonu partizana i dočekivali kolonu Nijemaca, mama je dobila zadatak od naših ljudi da ostane. Da nastavi raditi u pošti.
Iako za Nijemce … jer će naši opet ispratiti kolonu Nijemaca s druge strane. Pop Maca je u Pljevljima zatekla još nekoliko partizanki”, ispričao je svojevremeno Janketić za TV Novosti. Jednom prilikom, dok se spremala na suđenje, mama mi je rekla: “Ćilo, ubit će me”. Ostavljam ti Milenu na povjerenje.
Ti je čuvaj i štiti. Ti si glava čovjeka. Ne daj je nikome, nemoj učiniti ništa nažao. “Moja majka Milica se više nije vratila. Išle smo u policijsku stanicu i molile da je ne ubiju. Nju su jedne noći u Ševarima ubile druge partizanke”, rekao je Janketić. Zemaljska komisija Crne Gore za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača utvrdila je 15. veljače 1946. na Cetinju da Milorad Vukojičić zvani Maca, rođen u Pljevljima, svjedoči da je sudjelovao u ubijanju desetorice sunarodnjaka u ovom dokumentu broj 1487 koji se čuva. u Državnom arhivu Crne Gore. Godine 2005.
Srpska pravoslavna crkva proglasila je Vukojičića svetim za svećenika zajedno sa još sedam drugih. Zemaljska komisija je utvrdila da je Vukojčić, zajedno sa Vojislavom Kovačevskim i Milisavom Jestrovićem, “sudjelovao u hapšenju i strijeljanju nenaoružanih građana opštine Pljevlja 1944. godine”. U Pljevi se pričalo i da je nadimak “Maca” dobio po svom omiljenom oruđu za ubijanje ljudi – Macoli.
