U današnjem članku vam pišemo na temu Malog Božića, praznika koji je nekada imao mnogo veću težinu nego što mu se danas često pridaje. Ovo je priča o običajima, vjerovanjima i tihoj mudrosti naših predaka, ispričana jednostavno, kao podsjetnik na vrijeme kada su simboli i rituali imali dublje značenje.
Mali Božić, odnosno dan posvećen svetom Vasiliju Velikom, u narodnoj tradiciji smatran je gotovo jednako važnim kao i sam Božić. U mnogim kućama se ovaj dan dočekivao s posebnom pažnjom, jer se vjerovalo da način na koji se provede utiče na cijelu godinu. Naši preci nisu ovaj praznik shvatali olako, već su ga obilježavali s osjećajem poštovanja, nade i straha od pogrešnih koraka.
Jedan od najprepoznatljivijih običaja jeste priprema posebne pogače poznate kao Vasilica. Iako nosi ime po svetom Vasiliju, širom krajeva imala je različite nazive i oblike. Negdje se zvala maslenica, negdje papuljica, gruvanica ili baranica, dok su je u pojedinim selima nazivali sasvim drugačije. Ime se mijenjalo, ali suština je ostajala ista – hljeb kao simbol zaštite, blagostanja i porodične sloge.
U nekim krajevima se, umjesto Vasilice, pravila ista česnica kao i za Božić. Porodica bi se okupljala oko stola, lomila obredni hljeb i dijelila ga među sobom. Taj čin nije bio puka navika, već simbol zajedništva i podsjetnik da se sve dijeli – i dobro i loše.
Posebno mjesto u običajima Malog Božića imao je ručak. Čuvala se glava i plećka božićne pečenice sve do ovog dana. Vjerovalo se da vješti ljudi iz plećke mogu naslutiti kakva će godina biti – hoće li donijeti mir, svađe, bolest ili napredak. Nakon ručka, kosti od pečenice su se nosile na mravinjak, jer se vjerovalo da će se stoka tako množiti i biti zdrava. Ovi običaji nose tragove mnogo starijih, predhrišćanskih vjerovanja, koja su se vremenom stopila s hrišćanskom tradicijom.
- Stariji ljudi su govorili da se na Mali Božić nikako ne treba svađati. Smatralo se da svaka izgovorena teška riječ može donijeti nesreću tokom cijele godine. Zato se savjetovalo ćutanje, praštanje i povlačenje. Bolje je prećutati nego prizvati baksuz, govorilo se, i u toj rečenici krila se duboka životna mudrost.
U nekim selima postojao je neobičan jutarnji običaj. Domaćica bi uzimala snijeg, utrčavala u kuću i bacala ga po djeci uz povik kojim se tjerala bolest. Vjerovalo se da se time djeca štite od groznice. Nakon toga, njihova odjeća bi se prebacivala preko grana voćaka kako bi se „očistila“ od nečistoća i bolesti. Danas ovi rituali djeluju neobično, ali su nekada bili izraz brige i nade.
Na ovaj dan dolazio je i polaznik, odnosno položajnik, osoba za koju se vjerovalo da donosi sreću u kuću. U nekim krajevima domaćica bi simboličnim vezivanjem štitila stoku od zvijeri i nesreće. U Vojvodini se palila vatra na raskršćima, kao znak pročišćenja i prizivanja topline i svjetlosti. U Hercegovini su se spaljivali ostaci badnjaka, kako bi se zatvorio krug praznika i započelo novo razdoblje.
Mali Božić se dočekivao budan. Spavanje tog dana smatralo se lošim znakom, jer se vjerovalo da će onaj ko drema biti trom i umoran tokom cijele godine. Posebno su djevojke obraćale pažnju na noć uoči praznika, jer su tada pokušavale da naslute svoju sudbinu. Jedno od zanimljivijih vjerovanja bilo je bacanje obuće preko ramena – pravac u kojem bi pala pokazivao je put buduće udaje.
- Postojalo je i upozorenje da se tog dana treba čuvati prevare. Sve što se desi na Mali Božić smatralo se nagovještajem godine koja dolazi, pa su ljudi pazili na ponašanje, riječi i misli.
U hramovima se ovaj dan provodio u molitvi. Vjernici su se molili za mir, zdravlje, plodnu godinu i zaštitu od nevolja. Molitve su bile upućene s nadom da će nova godina donijeti više dobra nego prethodna. Mali Božić je bio dan sabiranja, unutrašnjeg preispitivanja i tihe molbe za bolju budućnost.
Danas su mnogi od ovih običaja zaboravljeni ili svedeni na simboliku, ali njihova poruka i dalje traje. Oni nas podsjećaju da je pažnja prema drugima, smirenost i zahvalnost temelj svakog dobrog početka. Mali Božić nije samo datum u kalendaru – on je podsjetnik da se nova godina ne započinje bukom, već mirom u sebi
