U današnjem članku pišemo o psihološkim aspektima hvalisanja na društvenim mrežama, fenomen koji je postao gotovo neizbježan u digitalnom dobu.
Iako mnogi smatraju da objave o uspjesima, izgledu ili životnim postignućima služe kao način dijeljenja sreće, psiholozi upozoravaju da iza takvog ponašanja često stoje dublji, nesvjesni razlozi.
Društvene mreže su postale više od mjesta za razmjenu slika i poruka – one su digitalni odraz našeg identiteta. Kroz svaku objavu, fotografiju ili status, ljudi šalju poruku o tome kako žele da budu viđeni. Međutim, kada se ponašanje na društvenim mrežama svodi na konstantno hvalisanje, to može ukazivati na određene psihološke poteškoće.1. Potreba za potvrdom i priznanjem
Ljudska potreba za prihvaćanjem, vidljivošću i potvrdom od drugih je prirodna, ali kada ta potreba postane dominantna, može dovesti do nezdravih obrazaca ponašanja. Osobe koje se stalno hvale na društvenim mrežama često traže vanjsku validaciju kroz lajkove i komentare. Svaka nova objava postaje način da dobiju potvrdu svoje vrijednosti. Iako to može izgledati kao samopouzdanje, u stvarnosti, ako se ta potvrda ne dobije, osjećaj praznine može biti dubok i stvarati nesigurnost. Pouka: Ovisnost o vanjskoj validaciji može ukazivati na unutarnju nesigurnost i nedostatak stabilnog samopouzdanja.
2. Narcisoidne osobine i potreba za divljenjem
Ponekad je hvalisanje povezano s narcisoidnim osobinama ličnosti, gdje pojedinci osjećaju potrebu da budu viđeni kao izuzetni, posebni i uspješniji od drugih. Ove osobe žele stvoriti sliku o sebi koja je kontrolisana i idealizovana, i često koriste društvene mreže da predstave svoju “najbolju verziju života”. Osobe s narcisoidnim osobinama često objavljuju selfije, naglašavaju luksuz i status, te dramatično prikazuju svoje uspjehe. Pouka: Hvalisanje koje se svodi na izlaganje savršenih slika života često maskira krhko samopouzdanje koje zavisi od stalnog divljenja drugih.
3. Kompenzacija za nezadovoljstvo stvarnim životom
Hvalisanje na društvenim mrežama također može biti način da se kompenzira nezadovoljstvo stvarnim životom. Kada osoba nije zadovoljna sobom, odnosima ili općim životnim okolnostima, društvene mreže postaju prostor u kojem može izgraditi idealiziranu verziju sebe. Što je veći nesklad između stvarnog života i onoga što se prikazuje online, to je potreba za hvalisanjem izraženija. Objave postaju način da se osoba uvjeri u svoju sreću i uspjeh, čak i kada to nije u potpunosti istina. Pouka: Pokušaj da se stvori savršena slika može biti znak unutarnje nezadovoljstva.
4. Strah od nevidljivosti i zaborava
U digitalnom dobu, gdje je pažnja kratkotrajna, postoji i strah od zaborava. Neki ljudi se boje da će, ako prestanu objavljivati, postati nebitni. Hvalisanje postaje način da se podsjeti na svoju prisutnost – “Još sam tu, pogledajte me”. Ovaj obrazac ponašanja često je povezan s niskim samopoštovanjem i strahom da vrijednost osobe ovisi isključivo o tome koliko je viđena ili priznata od drugih. Pouka: Osobe koje se neprestano hvale često imaju strah da će biti zaboravljene, što ukazuje na nesigurnost u vlastitu unutarnju vrijednost.
5. Traženje potvrde i strah od neuspjeha
Iako se čini da društvene mreže omogućuju dijeljenje postignuća, često ljudi koji se stalno hvale zapravo traže potvrdu da nisu „promašili“ u životu. Objavljivanje uspjeha i luksuza često je način da se prikaže uspješnost i postignuće, ali također može biti način skrivanja straha od neuspjeha ili kritike. Ove osobe žele pokazati da su na vrhu, iako možda u dubini duše osjećaju nesigurnost i strah da nisu dovoljno dobri. Pouka: Ponekad hvalisanje nije samo dokaz uspjeha, već način skrivanja unutarnjeg straha i nesigurnosti.
Psiholozi upozoravaju da hvalisanje na društvenim mrežama rijetko ukazuje na stvarno samopouzdanje i sreću. U većini slučajeva, iza takvih objava stoje duboko ukorijenjene nesigurnosti, potreba za vanjskom validacijom i strah od zaborava. Istinski stabilne osobe koje su sigurne u svoju vrijednost nemaju potrebu da svakodnevno dokazuju koliko vrijede. Pouka: Prava stabilnost ne traži lajkove i tuđu potvrdu; istinsko zadovoljstvo u životu ne mora biti javno prikazano
