Otkako se desio tragični rat na ovim prostorima, ljudi insistiraju na razdvajanju po vjeri i nacionalnosti. Nekada je to bilo rijetko i ljudi su često stupali bez ikakvih problema u mješovite brakove. Danas otkrivamo jedan poznati mješoviti brak.
- Narativ Meše Selimovića i Darke Božić karakterizirala je duboka ljubav i međusobno poštovanje. Njihova je veza cvjetala unatoč tome što je ona bila pravoslavne vjere, a njegovo muslimansko podrijetlo, što nije smetalo njihovoj vezi.
Djela Meše Selimovića odlikuju se psihološkim i moralnim portretiranjem likova, istraživanjem ljudskih mana i snaga, kao i borbom dobra i zla, te napetosti između istine i obmane. Ukorijenjena u određeno povijesno razdoblje, cjelokupna djela Meše Selimovića posjeduju svevremensku i univerzalnu kvalitetu.
Rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Za sebe je rekao: “Ja sam iz muslimanske obitelji, iz Bosne, ali sam po nacionalnosti Srbin. Studij srpskohrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu završio je u roku, ističući se kao jedan od najboljih studenata, kada ga je rat zatekao u Tuzli.
- Vlasti nisu zaobišle ovog pisca; odveden je u pritvor zbog sudjelovanja u Narodnooslobodilačkom pokretu, iskazujući aktivan politički angažman kao član Komunističke partije Jugoslavije.
No, ono što ljudi njegovog doba najviše vežu uz Mešu Selimovića jeste njegov izuzetan profesorski doprinos. Neki su kritičari primijetili da mu je nedostajalo talenta, iako je bio iznimno pismen. Mlađi vršnjaci su Mešu Selimovića doživljavali kao inspiraciju, s divljenjem promatrajući svaki njegov postupak.
Matija Bećković osvrnuo se na svog starijeg kolegu Mešu Selimovića, rekavši: “Nitko od profesora koje sam susreo nije se izražavao na takav način, niti je imao tu pojavu niti je vladao područjem kako klasičnih tako i suvremenih književnih tvorevina, spoznaja i znanja. način na koji je upravljao zamršenostima jezika, zajedno s aforizmima i rezoniranjem koje je izlagao, poslužio je kao dokaz božanskog talenta, oslanjajući se isključivo na vjeru u umjetnost.
- Žena koja je Meši osigurala najudobniji krevet, ispeglane košulje i poljubac prije puta, koja je otvoreno izrazila poštovanje prema željama svog supruga i bila spremna da ga prati na kraj svijeta u potrazi za njihovom srećom, zvala se Daroslava — Mračni Božić.
Darkin Meša svakodnevno se nalazio potopljen u blatu ljudskih nestašluka, okružen zlonamjernim glasovima koji su ga samo htjeli ocrniti, skrećući pažnju s vlastite nemoći da ičim smislenim doprinesu. Postao je posebna meta političkog maltretiranja, a prijelomna točka za njega bila je njegova bolest povezana s zanemarivanjem okolnosti u kojima je egzistirao.
- Ravnodušnost prema dobrobiti čovjeka koji je svojim književnim i društvenim angažmanom toliko dao bila je krajnje potpuna. Nakon toga Meša Selimović se s obitelji iz Sarajeva preselio u Beograd, gdje je imao prijatelje spremne pomoći mu ako zatreba.
Prije odlaska, napisao je pismo prijatelju u kojem je rekao: “Život u Bosni zna biti izazovan i naporan, pogotovo za nekoga tko je tek centimetar viši od prosjeka. Taj centimetar viška, koji sam slučajno dobio, zapravo me osudio na smrt. Darka i Meša odlučili su skupiti svoje stvari u nekoliko kofera, noseći sa sobom svoje pohabane stvari dok su se spremali zauvijek napustiti Bosnu.
Dok su šetali Baščaršijom, Meša je jednom piscu rekao: „Danas odlazim i više se neću vratiti“. To je bila realnost situacije. Sa svojom Darkom je krenuo iz Sarajeva u Beograd, gdje su ga čekali prijatelji od povjerenja i novi početak bez predbacivanja, inata, praznih gestova i političkih zamki.
U Beogradu je mir pronalazio družeći se s Dobricom Ćosićem i Antonijem Isakovićem, a navečer se bavio svojom najdražom razonodom pisanjem. Njegova družica Darka sjedila bi pored njega i heklala ili čitala. Nakon što bi Meša završio neko poglavlje, Darka bi se pretvarala u pažljivog slušatelja koji je upijao svaku njegovu riječ.
Meša Selimović je svojim spisima i djelima iskazivao nedostatke čovječanstva, stavljajući poseban naglasak na njegove najdublje propuste. Izreka „Tko propusti ljubav, promaši život“ utjelovljuje duboko načelo življenja, predstavlja jedinstvenu interpretaciju i služi kao izvor sreće u koji se ljubav ulijeva.
Kada je Meša preminuo, prišla je jedna žena koja je čitala njegova djela i upitala je: “Gospođo, kao kći generala, što ste vidjeli u muslimanu Meši?” Njezin je odgovor bio: “Čovjek koji je cijenio čovječanstvo, bez obzira tko su. Ništa se nije moglo mjeriti sa snagom njihove ljubavi.
U noći kada je preminuo, rekla je njegovom kolegi Bećkoviću: „Da sam znala da se neće vratiti cijelu noć, legla bih i spavala pored njega! Da ga je mogla pratiti u smrti, izabrala bi taj put; međutim, odlučila je poštovati njegove želje do samog kraja, osiguravajući da konačne želje njezinog voljenog Meshe ne budu ukaljane sve dok i ona ne odluta na vječni počinak.
