Što se činilo kao jedan običan odlazak na aerodrom se pretvorio u scenu koja će se pamtiti dugo vremena. U nastacku pročitajte priču čija radnja prati stariju ženu koja je osetila šta znači razočarenje i izdaja od vlastitog sina…

Margaret je držala u rukama staru kožnu torbu koju je nosila još od vremena kada je njen muž bio živ. Unutra su se nalazili predmeti koji su joj podsećali na prošlost – izgužvana lična karta, porodična fotografija i ključevi kuće koja više nije bila njen dom. Sin Danijel i njegova žena Kristina su je upravo ostavili na parkingu. Auto je ubrzo nestao u saobraćaju, a ona je ostala stajati tamo, posmatrajući poslednje tragove svetala na vozilu. U stomaku je osećala hladan pritisak koji nije mogla da ignoriše.

Danijel je bio njena svetlost, njeno najveće blago. Sve što je učinila, učinila je zbog njega. Posle smrti svog muža, prebacila mu je sve brige o imovini, novcu i životu. Verovala je svom sinu, koji joj je rekao da će biti lakše ako prebaci sve na njegovo ime, jer ona nije razumela moderne tehnologije i administraciju. Njegove reči su joj bile dovoljni razlog da se preseli u njihovu kuću, u gostinsku sobu, i postane deo njihove porodice. Kuhala je, prala, brinula o unucima, a zauzvrat je dobijala samo nekoliko dolara nedeljno „za sitnice“, za koje je bila zahvalna. Tako je bar ubeđivala samu sebe.

  • Međutim, tog dana, dok su je vozili na aerodrom, nešto je bilo drugačije. Kristina je, sa naglaskom na ljubaznost, sugerisala da poseti sestru u Ohaju. „Biće ti lepo, promenićeš sredinu,“ govorila je, ali ton u njenom glasu bio je sve osim ljubazan. Danijel je samo klimnuo glavom i rekao: „Mama, tamo ćeš biti srećnija.“ I tada su je ostavili ispred terminala, bez karte, bez prtljaga, i bez ijednog dolara u džepu.

Margaret nije imala nameru da putuje, niti je imala sestru u Ohaju. Imala je samo jedan plan, koji je skrivala duboko u svom srcu. Tog dana je trebalo da se sastane sa advokatkom Dženet Prajs, ženom koju joj je preporučila stara prijateljica iz crkve. Advokatica joj je rekla: „Gospođo Saliven, vaše pravo nije nestalo sa smrću vašeg muža. Još uvek imate pravo da povratite ono što vam pripada.“

  • Dok je sedela u aerodromskoj kafeteriji, srce joj je bilo ispunjeno brigom i strahom. Iako je bila starija, slaba i umorna, u njenim očima se nazirao plamen nade, plamen koji je godinama bio ugašen. Čekala je Dženet, zamišljajući trenutak kada će joj predati sve potrebne dokumente – izvod iz banke, polisu osiguranja, pa čak i testament koji je decenijama čuvala u sigurnosti svog doma. Svaka misao u njenoj glavi bila je usmerena na Danijela, na sve što je učinila za njega kroz godine. Sećala se kako ga je držala u naručju dok je imao povišenu temperaturu, kako je radila dve smene da bi mu obezbedila knjige za fakultet, i trenutka kada mu je stavljala kravatu na venčanju. Njeno srce bilo je ispunjeno ljubavlju prema njemu, ali sada, sada je osećala izdaju. Ostavio ju je kao stranca.

Tog trenutka, zazvonio je njen stari telefon. Na ekranu se pojavilo ime koje nije očekivala – Danijel. Ruka joj je drhtala kada je pritisnula taster za prihvatanje poziva. Glas s druge strane bio je dubok, umoran, skoro prepun kajanja. „Mama… gde si?“ pitao je. Margaret je nekoliko sekundi ćutala, dok su misli prolazile kroz njenu glavu. „Tamo gde ste me ostavili,“ odgovorila je mirno. S druge strane je usledio dubok uzdah. „Mama, molim te… nisam znao. Nisam znao da ideš da se vidiš sa… njom.“ Glas mu je drhtao.

Margaret nije želela da se zadrži u toj tišini. „Sa kim, Danijele?“ pitala je, iako nije verovala koliko mirno može da zvuči u tom trenutku. „Sa advokatkinjom,“ rekao je tiho. „Kristina mi je upravo rekla… nisam znao da znaš za sve papire. Za tatin testament.“ Margaret je zatvorila oči. Sada je sve bilo jasno.

  • Njihov plan nije bio da je pošalju kod sestre koja nije postojala. Njihova namera bila je da je udalje, da je sklonite dok ne prepišu sve na svoje ime. Ali nisu uspeli. Ona je već znala istinu, a sada su i oni znali da ona zna. „Mama,“ Danijelov glas bio je slomljen, „molim te, oprosti mi. Nismo znali šta radimo. Samo… vrati se kući. Biće drugačije.“

Margaret je gledala kroz prozor aerodromske kafeterije, dok su kišne pahulje padale na staklo. Čvor u njenom stomaku ponovo se pojavio, ali ovog puta nije bio od straha. Bio je to čvor odluke. U torbi je imala sve što joj je bilo potrebno da ponovo preuzme kontrolu nad životom koji su joj oteli. Nije odmah odgovorila. Samo je spustila telefon na sto i nastavila čekanje na Dženet Prajs, ženu koja je mogla da joj promeni sudbinu. Da li će Margaret dati svom sinu još jednu šansu, ili će zauvek zatvoriti vrata za njega, to je bila odluka koju je samo ona mogla doneti.

Besplatno

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here