Zbog demencije provela je nekoliko godina u bolnici jer se nije mogla brinuti sama za sebe. Proslavljena glumica Rada Đuričin umrla je u 91. godini života, ostavivši za sobom uglednu ličnost srpskog glumišta, koja je briljirala kako na sceni tako i na televiziji. Glumica se godinama suočavala s dugom borbom s demencijom, zbog čega je morala biti stalno pod liječničkim nadzorom, dok je također primala odgovarajući tretman za dodatne zdravstvene probleme.
- Izvor blizak poznatoj glumici doznaje Informer da je po Radinom prijemu u bolnicu saopšteno da boluje od jedne vrste demencije i da joj je potreban stalni nadzor. Donedavno je njegovateljica brinula o njezinim potrebama, no kako joj je zdravlje bilo narušeno, odvezena je u bolnicu gdje su je medicinski stručnjaci stalno pratili. Rada Đuričin diplomirala je na dva fakulteta: književnosti i glumačkoj akademiji.
Studij na FDU završila je uz kolege poput Nikole Simića, Ružice Sokić i Velimira Bate Živojinovića. Priznata za svoj doprinos umjetnosti, dobila je nagradu Zlatni puran za životno djelo. U svojoj bogatoj karijeri pojavila se u raznim filmovima i serijama, uključujući “Selo gori, a baba se češlja”, “Tajne vinove loze”, “Miris kiše na Balkanu”, “Vojna”.
- Akademija”, između mnogih drugih. Je li gubitak pamćenja početni pokazatelj demencije? Gubitak pamćenja nije početni znak bolesti, a ako ne napreduje unutar najmanje šest mjeseci i ne ometa profesionalne i svakodnevne aktivnosti, vjerojatno nije rani znak demencije. Ako gubitak pamćenja eskalira i rezultira problemima, neophodno je proći liječničku procjenu.
Demencija također može započeti pojavom neobičnih promjena u ponašanju koje nisu u karakteru pojedinca, a koje mogu primijetiti ljudi oko njih. Ponekad se poremećaji povezani s govorom, orijentacijom, kontrolom kretanja, pažnjom, kognicijom i drugim funkcijama mozga mogu isprva manifestirati. Procjena uključuje neurološku i psihijatrijsku procjenu, neneuropsihološke procjene, relevantne laboratorijske pretrage krvi, skeniranje mozga ili magnetsku rezonanciju, zajedno sa svim dodatnim analizama prema potrebi.
- Prepoznavanje tipa demencije je ključno zbog prilagođenog liječenja koje je potrebno provesti. Koji čimbenici doprinose razvoju demencije? Demencija proizlazi iz niza moždanih poremećaja, kao i stanja koja utječu na druge organe i tkiva – ukupno oko 150 – koja uzrokuju degeneraciju živčanih stanica (neurona). S obzirom na to da je te stanice gotovo nemoguće obnoviti, većina ovih bolesti rezultira progresivnim opadanjem tijekom vremena u tri identificirana područja demencije: kognicija, ponašanje i svakodnevne životne aktivnosti. Alzheimerova bolest i vaskularna demencija dva su najčešća tipa demencije.
BONUS TEKST
- Kada se ova navika prakticira mjesecima ili godinama, sfinkter se oslabi, popusti, što može dovesti do razvoja želudačne kile. Iako obično nismo svjesni, brzo konzumiranje velikog komada hrane može dovesti do različitih problema, od kojih su neki ozbiljni. O ovome na Instagramu govori prim. mr sci. med. dr Predrag Dugalić, specijalist gastroenterologije i pionir u endoskopskom liječenju oboljenja jednjaka.
– Što se događa kada jedemo hranu prebrzo? Hrana prolazi kroz otvor dijafragme i ulazi u želudac. Kada se želudac iznenada napuni velikim komadima hrane, pritisak se stvara na mišićni sfinkter smješten u dijafragmi. Ako se ovaj obrazac ponavlja mjesecima ili godinama, sfinkter postaje slabiji i popušta – objašnjava doktor.
- Ovo stanje se naziva hiatalna kila, jer se ovim terminom označava prolaps organa iz jedne telesne šupljine, u ovom slučaju iz trbušne u grudnu šupljinu. Prvi znaci Kada dio želuca prijeđe iz abdominalne šupljine u torakalnu, prvi simptom koji se javlja je nagomilavanje zraka, što se manifestira učestalijim podrigivanjem. Podrigivanje i gorušica obično predstavljaju prve simptome, a zatim dolazi do refluksa želudačne kiseline u jednjaku, što se može doživjeti kao pojačana kiselost. Ako ovo stanje traje duže, kiselina može izazvati zapaljenje jednjaka.
Kada nervni završeci u sluznici jednjaka postanu ogoljeni i dođu u kontakt sa želudačnom kiselinom, pacijenti pored osjećaja kiseline doživljavaju i osjećaj pečenja – objašnjava dr. Dugalić. Kada srce pati Osim toga, pretrpan želudac može pritisnuti srce i dovesti do srčanih aritmija, odnosno povećanog srčanog ritma. – Ovi pacijenti često prvo posete kardiologa zbog poremećaja srčanog ritma ili preskakanja srca (ekstrasistole), a zatim dolaze kod nas.
- Ova kombinacija simptoma, koja se povezuje s problemima u gastroenterologiji i kardiologiji, naziva se gastrokardijalnim sindromom – dodaje. Opterećen želudac može pritisnuti pluća, što može dovesti do problema sa disanjem. Foto: Shutterstock Kada su pluća ugrožena. S druge strane, težak stomak može pritisnuti pluća, što kod pacijenata uzrokuje osjećaj otežanog disanja.
– Gastroenterolog objašnjava da jednjaku, kroz svoje kontrakcije, pokušava osloboditi sfinkter, što često dovodi do osjećaja “knedle” u grlu kod pacijenata. Povremeno se kiselina vraća u grlo, iritirajući prstenastu (krikofaringealnu) hrskavicu u grkljanu i uzrokujući uporan suvi kašalj. Pacijenti s ovim simptomima često se obraćaju pulmologu, a zatim ih specijalisti za ORL ili pulmolozi upućuju nama.
