Zahvaljujući internetu, možemo čuti svakakve priče i iz njih nešto naučiti. Kako kaže drevna mudrost, sretan je onaj ko ima priliku da nauči nešto na tuđoj nesreći. Danas otkrivamo jednu potresnu ispovijest.
- Život stavlja pojedince pred niz situacija, što dovodi do ideje o snimanju reakcija ljudi na različite događaje tajnim snimkama, koje se obično nazivaju skrivenim kamerama. U posljednje vrijeme ova se metoda često koristi u brojnim društvenim eksperimentima.
Dok smo jučer supruga, kći i ja šetali ulicom, pozornost nam je iznenada privukao mladić koji je počeo vikati na trudnicu iza nas. Moja je trenutna reakcija bila da uskočim i riješim sukob, ali me žena uhvatila za ruku i inzistirala: “Prestani, to nije naš problem.” Nevoljko sam se povukao i iz daljine promatrao raspravu koja se odvijala samo nekoliko stopa dalje.
Mladić je u tom trenutku prišao još bliže, gurnuo trudnicu od čega je pala, a potom je udario i prasnuo u smijeh. Kad sam se slomio, nasrnuo sam na njega i udario svom snagom. U tom sam trenutku osjetio kako me neka ruka zgrabila, pokušavajući odvući tipa, što je on iskoristio kao priliku za bijeg.
Brzo sam napustio svoj “skakački” stav i počeo ga progoniti. Srušio sam ga na tlo, natjeravši ga da poviče: “OVO JE SKRIVENA KAMERA!” Kad sam se osvrnuo, vidio sam ženu kako trči uz kamermane i trudnicu koja je otkrila trbuh. Pojedinac poznat kao “skakač” zadobio je slomljeno rebro, a čovjek je zbog toga izgubio dva zuba.
Oni su zapravo producirali dokumentarac usredotočen na nasilje nad ženama i sustave podrške koji postoje. Otkrića su zapanjujuća – među 14 gradova u kojima se performans dogodio, moja je reakcija bila jedinstvena. U konačnici, čini se da me sudbina natjerala da sudjelujem u filmu koji će biti prikazan u Španjolskoj.
Dodatni tekst
Svaka radnja koja prijeti ženinoj psihičkoj, fizičkoj, seksualnoj ili ekonomskoj dobrobiti bez njezina pristanka kategorizirana je kao muško nasilje nad ženama. Počinitelj može biti član obitelji (poput muža, sina, oca, brata ili ujaka), poznanik (poput prijatelja, kolega ili šefova) ili stranac.
- Bitno je prepoznati da nasilje može pogoditi svaku ženu, a to nije indikativno za njezino ponašanje, već proizlazi iz patrijarhalnog sustava koji favorizira muškarce. Takvo nasilje služi kao alat kojim muškarci održavaju svoju nadmoć nad ženama.
Kroz povijest, a nastavlja se i danas, nasilje nad ženama podržavala je svaka vjerska zajednica kao odraz dominacije jednog spola nad drugim. Društvene norme često podržavaju ideju da su problemi unutar obitelji privatna stvar. Ovo stajalište, međutim, rezultira suzbijanjem obiteljskog nasilja, čineći one sa smanjenom moći unutar kućanstva – uglavnom žene i djeca – lišene osnovne podrške koja im je potrebna da pobjegnu od okolnosti zlostavljanja.
Muškarci su često uvjetovani da vrše kontrolu unutar obiteljske jedinice, često se okrećući nasilju. Djeca koja odrastaju u takvom nasilnom okruženju obično ne razviju alternativne metode komunikacije. Nakon primjene članka 164. Kaznenog zakona 2002. godine, država je prvi put priznala da nasilje u obitelji nadilazi samo obiteljske probleme, prepoznavši ga kao pitanje od društvenog i državnog značaja
Kao rezultat toga, država je sada ovlaštena kažnjavati one koji počine nasilje u obitelji. Ovo priznanje prevladava u svim europskim zemljama iu većini naroda diljem svijeta. Stvaranje zakona koji se bave obiteljskim i seksualnim nasiljem može se pripisati nebrojenim aktivisticama i feministicama iz ženskog pokreta koje su se strastveno zalagale za njihov razvoj i provedbu u svojim zemljama.
Statistike pokazuju da svaka žena, bez obzira na dob, obrazovanje, ekonomsku situaciju ili nacionalnost, može postati žrtva muškog nasilja. Globalni pokret za prava žena istaknuo je da je nasilje koje počine muškarci nad ženama univerzalan problem, koji pokazuje dosljedne obrasce u različitim kulturama, iako specifični oblici mogu varirati u određenim zajednicama (uključujući djela kao što su spaljivanje žena, ubojstva u miraz, klitoridektomije, kamenovanje, i više).
- Podaci pokazuju da oni koji sudjeluju u maltretiranju dolaze iz svih profesija, obrazovanja, financijske situacije i nacionalnosti. Prepoznavanje nasilnika može biti izazovno jer su oni često integrirani i prihvaćeni u svojim muškim ili profesionalnim krugovima.
