Započevši svoj glazbeni put kao neizostavan član benda Divlje jagode, Alen Islamović je s vremenom promijenio brzinu i postao dio ansambla Bijelo dugme. Tokom boravka s njima ostvario je nezaboravne izvedbe kultnih pjesama kao što su “Lipe cvata”, “Ružica si bila” i “Ajmo u planine”, među ostalima. Nakon odlaska iz grupe, Islamović je krenuo u uspješnu solo karijeru.
Alen, osoba koja je oduvijek gajila duboku ljubav prema Beogradu još od vremena kada je bio u vojsci, oduševljen je što će početak proljeća provesti u ovom voljenom gradu, gdje će imati priliku podijeliti svoju glazbu sa svojim vjernim obožavateljima. U pripremi za ovaj poseban događaj, on je kustos zbirke od približno 35 pjesama, iako tek treba finalizirati točan odabir. Iako je Alen tijekom svoje karijere surađivao s raznim izvođačima, ovaj nadolazeći koncert odlučio je održati isključivo sa svojim bendom, iako se rado sjeća jednog posebno vrijednog partnerstva iz prošlosti.
Prisjećajući se nastanka pjesme “Thief”, Alen je izrazio nepokolebljivu predanost da je uvijek uključe u svoje izvedbe. Ova posebna pjesma ima poseban značaj za njega, duboko u njegovom srcu. Kada izađu na pozornicu da je izvedu, oslanjaju se na čvrste temelje koje su postavili s “Divljim jagodama”. Energija koju ulijevaju u pjesmu je žestoka i zadivljujuća, odjekuje publikom kao da je riječ o autentičnoj rock himni. Neophodno je doživjeti naelektriziranu atmosferu iz prve ruke, jer ona uistinu blista u okruženju uživo.
U živom sjećanju mi je telefonski poziv Saše Popovića. Uzbuđeno me obavijestio o novoj pjevačici Indiri, za koju nikad prije nisam čuo. Saša je objasnio da imaju spremnu fantastičnu pjesmu na tekst Marine Tucaković i glazbu Raleta Ratkovića te da žele da zajedno snimimo duet. Izrazio sam potrebu da prvo poslušam pjesmu prije nego bilo što potvrdim, pa smo se dogovorili da se nađemo u Tuzli. Kad sam prvi put vidio Indiru, zapanjila me njena originalnost, podsjeća na Shakiru. Dok smo slušali pjesmu, osjetio sam povezanost s njezinom živopisnom energijom i odlučio da bismo je svakako trebali snimiti. Nije bilo nikakvih oklijevanja i komplikacija. Završili smo snimanje i svi koji su sudjelovali bili su oduševljeni ishodom. Jednog dana telefon mi je zazvonio u četiri ujutro i pitala sam se tko bi mogao zvati u toliko sati. Na moje iznenađenje, Saša Popović je uzviknuo: “Ti si poludio! Ova pjesma je izvanredna! Bit će veliki hit!” Samouvjereno sam odgovorio: “Upravo zato sam ga i snimio – da postigne veliki uspjeh.”
Alen je otkrio da je na ovaj način počelo naše partnerstvo sa “Grandom”. Naša suradnja s Indirom bila je zaista izvanredna jer smo krenuli u brojne zajedničke nastupe diljem regije, pa čak i globalno. Kao rezultat toga, ta je pjesma odjeknula među milijunima pojedinaca. Jeste li imali priliku ostvariti međunarodnu karijeru i pokazati svoje pjevačke sposobnosti na stranim jezicima? Iako je to bilo unutar mojih mogućnosti, ograničenost vremena spriječila me u tome. Možda sam trebao uspostaviti veze s pojedincima u inozemstvu, ali nažalost, ta privilegija mi nije omogućena. Izazovi s kojima se suočava ova regija svima su dobro poznati. Pojedinci poput mene bili su zaokupljeni gorućim stvarima, kao što je zarađivanje za život nastupajući u lokalnim kafićima kako bismo osigurali svoje obitelji. Ova nevolja nije bila jedinstvena samo za mene; mnogi drugi u mojoj blizini doživjeli su slične okolnosti. Da sam imao takve aspiracije, krenuo bih na put u London s nježnih 19 godina. Preuzeo bih rizik, tražio prilike, ali nažalost, takav luksuz mi nije bio nadohvat ruke.
U kojem trenutku ste shvatili razmjere svoje popularnosti? Alen se prisjeća burnog razdoblja izlaska debitantskog albuma “Bijelo dugme” i hit pjesme “Pljuni i pjevaj moja Jugoslavijo”. Godina je bila ’86. ili ’87., a kaos je bio opipljiv. Sam izlazak vani postao je mukotrpan zadatak, a kamoli ulazak u tramvaj ili autobus. Osjećali su se kao živa noćna mora, s osobljem osiguranja koje ih je neprestano okruživalo. Alena su posebno čuvali, kao dragocjenu kapljicu vode na dlanu, a sve u ime pjevačeve sigurnosti. Jesu li na vaš osobni život utjecale vaše profesionalne odgovornosti? Alen je rekao: “Zapravo jesu. U godinama odrastanja mojih kćeri, kada su me najviše trebali, stalno sam bio odsutan od kuće zbog obaveza na poslu. No, sada kada sam djed, odlučan sam nadoknaditi vrijeme koje sam izgubio. Blagoslovljena sam s troje unučadi, od osam, pet te dvije godine i osam mjeseci. Trudim se biti prisutan u njihovim životima u najvećoj mogućoj mjeri.
