Svakodnevno smo u prilici da čitamo razne priče , neke toliko zanimljive da brzo kruže cijelim svijetom. Danas predstavljamo jednu takvu priču koja ima ogromno značenje i važno je priznati osjetljivost koja okružuje ovu temu.
- Abragh Mohamed, porijeklom iz Azilala u Maroku, ispratio je svoju voljenu suprugu prije otprilike osam godina. Godine 2014. ispunio joj je posljednju želju sahranivši je u lijes u njihovom zajedničkom rodnom gradu. Nakon dvije godine primio je poziv od prijatelja koji mu je spomenuo da gleda televizijski program koji je ona nazvala vrijednim pažnje.
Prema njezinim riječima, televizijska emisija “Al Mokhtafun” igra ključnu ulogu u ponovnom spajanju nestalih osoba. Ispričala je da je izgubila kontakt sa suprugom na dvije godine. Kad je otkrio da je živa i zdrava, nije mogao a da mu poteku suze olakšanja. Izrazio je uvjerenje da se ovo stanje može popraviti. Što mislite o ovom pitanju?
BONUS TEKST:
U NASTAVKU PROČITAJTE NEKU OD ZANIMLJIVOSTI…
Smještena u gustoj šumi, odmah iza periferije neobičnog sela, stajala je oronula nastamba koja je dugo bila napuštena. Među građanima su kružila šaputanja o njegovoj ukletoj prirodi i glasinama o skrivenim bogatstvima, ali samo se nekolicina hrabrih usudila prići njenom jezivom pročelju.
Ispunjen znatiželjom i hrabrošću, Miloš, dječak sa snovima da postane pustolov, jednog vedrog jutra krenuo je u misiju istraživanja zagonetne kuće. S ruksakom na ramenima i zavojem oko glave, poput iskusnog istraživača, Miloš je krenuo prema odredištu. Kad se približio ulazu, pod kožu mu se uvukao uznemirujući drhtaj. Nije se dao pokolebati, skupio je hrabrost i prešao prag.
Hodnik u koji je ušao bio je prekriven prašinom i prekriven paučinom, i u tom trenutku do njegovih je ušiju dopro tihi šapat. “Tko ide tamo?” neustrašivo upita Miloš. Uz pojavu odašiljača, materijalizira se minijaturni lik, koji nije sezao više od Miloševog koljena, ukrašen svjetlucavim krilima nalik na krila leptira. “Maximus, utjelovljenje ove nastambe”, proglasio je mali čovjek, a lice mu je krasio osmijeh.
“Željno sam iščekivao dolazak pojedinca poput vas među ove zidove. Miloš je bio pun zaprepaštenja kad se našao oči u oči sa sablasti. Susret s duhom bilo je nešto što nikad nije očekivao. Međutim, Maksimus se pokazao prilično ljubaznim i počeo je prepričavati priču o tome kako su njegovu rezidenciju mučili duhovi. U dalekoj prošlosti, unutar granica te kuće živio je čarobnjak po imenu Maximus.
Međutim, sudbina je okrutno krenula kad se materijalizirala prisutnost koja ga proganja, pretvarajući ga u sablasno biće. Još od tog kobnog dana, Maximus je zarobljen unutar granica kuće, žudeći za nekim tko će ga osloboditi iz kandži ovog nemilosrdnog prokletstva. Miloš i Maksim su zajedno krenuli na put da pomognu jedan drugome. Njihovo zajedničko istraživanje kuće dovelo ih je do toga da naiđu na mističnu knjigu koja je sadržavala tajnu oslobađanja Maximusa.
Obdaren hrabrošću i intelektom, Miloš je brzo shvatio zamršenost čarolije koja je mogla razbiti kletvu. Dok je posljednja rečenica pobjegla s njegovih usana, blistavi sjaj prožeo je nastambu, a Maximus je doživio nevjerojatnu transformaciju, utjelovljujući bit istinske muškosti. Cereći se zahvalno, izrazio je zahvalnost Milošu, priznajući ga kao pravog heroja. Maximus je dočekan natrag u selo raširenih ruku, probudivši ga iz stanja neaktivnosti.
Miloš je pak slavljen kao heroj, a njegova hrabrost i dobrota hvaljena su i poštovana u cijelom narodu. Izranjajući iz dubina napuštene nastambe, ispričala se priča – priča o hrabrosti, druženju i izuzetnoj dobronamjernosti – koja je zauvijek promijenila živote onih koji su imali dovoljno sreće da tome svjedoče.
