Usred kišnog dana 27. marta 2010. dogodila se tragedija kada je popularni srpski kompozitor i tekstopisac Velibor Vučurović (31) izgubio život na putu do kuće prijatelja u prometnoj ulici u blizini Željezničke stanice u Novom Sadu. U tom je trenutku jedan mladi život naglo prekinut, ostavljajući za sobom ožalošćenu obitelj, dok istina oko ovog srceparajućeg događaja ostaje obavijena misterijom, počinitelj još uvijek slobodno luta ulicama Srbije.
Najizazovniji aspekt ove muke je činjenica da ubojica tek treba biti uhićen. Možda negdje drijemaju, možda i nalaze zabavu u našoj patnji, a mi i dalje trpimo. Čini se kao beskrajni ciklus, s obećanjima da će se riješiti slučaj, ali do sada nije postignut nikakav napredak. Unatoč nemogućnosti da vratim svog sina, odbijam napustiti svoju potragu za istinom. Bol zbog gubitka djeteta nikada istinski ne nestaje. Nastavljam da postojim samo zbog svoje kćeri, dok dani nakon sinovljeve smrti puze, preplavljeni sjećanjima i suzama”, rekao je prije tri godine Zoran, otac.
Oko 20.30 sati dogodio se nepredviđeni incident na Bulevaru Jaše Tomića, kod broja 14, gdje je Velibor pogođen metkom u glavu. Svjedočiti mladićevom iznenadnom kolapsu na pločnik bilo je slično svjedočenju naglom gašenju života. Bez oklijevanja sam parkirao auto i priskočio mu u pomoć. Nažalost, nije bilo znakova života dok mu je krv curila iz potiljka. Putanja metka pokazala je da mu je ušao kroz čelo, a izašao kroz potiljak”, ispričao je Novosađanin koji je bio na licu mjesta. Dok se Vučurović srušio na tlo, kišobran je ostao nedirnut kraj njega. Unatoč Napori promatrača, njihovi pokušaji pružanja pomoći pokazali su se uzaludnim. Nitko od promatrača nije uspio identificirati strijelca niti odrediti točnu lokaciju s koje je pucano. Pretpostavlja se da je pucao usamljeni pojedinac i brzo nestao usred obližnjih zgrada, ostavljajući motiv ovog zločina obavijen velom tajne.
Unatoč stalnim naporima, istraga o ubojstvu počinjenom oružjem još nije dala konačne rezultate. Protok vremena Veliborovim roditeljima, Hildi i Zoranu, samo je otežao situaciju. Zoran, naime, i dalje izražava nezadovoljstvo neuspješnim radom istrage nakon zločina. Pita kako je moguće da su sinovi prijatelji na mjestu zločina mogli otkriti metak koji su odmah predali policiji, dok su inspektori već bili prisutni. Kako su mogli propustiti tako važan dokaz? Zoranov očaj je vidljiv dok se jadikuje: “Osjećam se kao da je svijet preplavio mrak, a ova neriješena situacija samo pojačava taj osjećaj.” U pokušaju da rasvijetli stvar, Centar za forenzička istraživanja napravio je 3D rekonstrukciju incidenta, ističući potencijalne lokacije s kojih je možda ispaljen kobni hitac.
Zoran Vučurović izrazio je duboke osjećaje tuge i boli koji se ne mogu opisati, ali ostaje uporan u borbi za istinu. Unatoč težini situacije, ostaje nada da će država riješiti ovaj tragični događaj. Velibor Vučurović, daroviti tekstopisac i kompozitor, imao je privilegiju da njegove pjesme izvode renomirani umjetnici poput Šabana Šaulića, Saše i Dejana Matića, Ace Ilića, Nedeljka Bajića Baje, Mire Škorić i Jovana Perišića. Njegov glazbeni doprinos ostavio je neizbrisiv trag, priskrbivši mu priznanje na brojnim festivalima i na domaćoj televiziji. Nije bilo veze između Velibora i bilo kakve kriminalne aktivnosti, što je dovelo do sumnje da je njegova prerana smrt bila slučaj krivog identiteta.
